|
Stjepan KOŽUL.
Znameniti Jurići porijeklom iz
Starih Pavljana kod Bjelovara.
Podnaslov: Službenik Ivan Ev. Jurić (*1843. †1919.), kći književnica
Marija Jurić Zagorka (*1873. †1957.), učitelj Martin Jurić (*1873.
†1957.) i svećenik Mijo Jurić (*1883. †1961.).
Str. 251-253.
Zaključni sažetak
|
U ovoj raspravi, u tri
poglavlja, donio sam dopune i nove pojedinosti vezane uz svoju
predhodnu raspravu o hrvatskoj novinarki i književnici Mariji
Jurić Zagorki (*1873. †1957.) i Jurićima iz župe Nevinac kod
Bjelovara. Predhodna
rasprava, objavljena je u godišnjaku “Tkalčić” (12./2008., br.
12, str. 151-276).
Prvo poglavlje ove
rasprave posvećeno je, dakle, Mariji Jurić Zagorki. U njemu sam
obradio podatke o njezinu ocu Ivanu Ev. Juriću (*Stari Pavljani,
16.XI.1843. †Lužnica, 13.X.1919.), o njegovu školovanju i radu,
te o njegovim prijateljima i dobročiniteljima: nadučitelju
Martinu Kučeku (*Stara Ploščica, 1811. †Vrabče, 1878.), njegovoj
supruzi Agati Kuček, rođenoj Tičarić (*Stara Ploščica, 1815.
†Vrabče, 1895.), njihovu sinu svećeniku, župniku u Vrabču, Ivanu
Krst. Kučeku (*Pitomača, 31.V.1837. †Vrabče, 14.V.1906.),
svećeniku Blažu Švindermanu (*Bjelovar, 30.I.1842. †Zagreb,
31.X.1915.), svećeniku Miroslavu (Frideriku) Crkvencu (*Berek,
8.III.1845. †Samobor, 2.V.1919.), Ivanu Nepomuku III. Erdedskom
(*1794. †1879.), Karlu VI. Erdedskom (*1818. †1864.), Stjepanu
IV. Erdedskom (*1848. †1922.) i o obitelji Rauch. Zatim sam
ponovno opisao Zagorkinu majku Josipu, rođenu Domin (*Samobor,
12.III.1844. †Vrabče, 16.XII.1923.) i njezine prijatelje i
poznanike: ravnajućeg učitelja u Rakovcu, Vinka Brleka
(*Brlekovo, župe Konjščina, 1830. †1892./93.?), njegovu suprugu
Elizabetu, rođenu Valdec (*Varaždin, 1836. †Varaždin 1905.),
svećenika Stjepana Valdeca (*Varaždin, 1829. †Varaždin, 1921.) i
svećenika Stjepana Vukovinskog (*Samobor, 1855. †Krapina,
1925.). Tu su i nove pojedinosti o upoznavanju i vjenčanju
Zagorkinih roditelja, te o zajedničkom životu u Negovcu
(1873.-1875.), Golubovcu (1875.-1876.), Lužnici (1876.-1886.),
Šenjugovu (1886.-1895.) i Krapini (1895.-1900.). Precizno se
navodi i petero njihove djece (“koju smo imali uzastopce”):
Marija Jurić Zagorka (*Negovec, 2.III.1873. †Zagreb,
30.XI.1957.), muško mrtvorođenče (*†Negovec, 24.II.1875.), Berta
Emilija Jurić (*Golubovec, 18.IV.1876. †Lužnica, 13.III.1877.),
Leonard Ivan Jurić (*Lužnica, 14.IX.1877. †Zagreb, 4.VIII.1961.)
i Dragica Elizabeta Jurić (*Lužnica, 26.II.1879. †Krapina,
14.XI.1897.), te Leonardov sin Ervin (Eduard) Jurić (*Zagreb,
5.IV.1915. †Varaždin /Zagreb/, 13.VII.1945. strijeljan), kao
posljednji odvjetak obitelji Zagorkina oca Ivana Ev. Jurića. Tu
je Leonardova supruga Ruža (Rosa), rođena Večera (*Friševa u
Moravskoj, 26.V.1886. †bolnica Vrabče, 29.VII.1938.). Donesene
su i dopune o Zagorkinu životnom putu od 1873. do 1896. godine.
Početne razrede polazi u Lužnici, do 1881., zatim polazi pučku
školu u Rakovcu kod Brlekovih (1881.-1883.), gdje joj je
vjeroučitelj i župnik Nikola Štos (*Vratno, 28.XI.1848. †Zagreb,
6.V.1913.), a učiteljica Marija Boršić (*Požega, 1844. †Vrabče,
1897.). Boravi zatim u konviktu i polazi četvrti razred
Djevojačke osnovne škole (1883.-1884.), te Višu djevojačku školu
(1884.-1888.) kod sestara milosrdnica u Zagrebu. Udaje se 1890.
godine za Andriju Matraja, te boravi u Mađarskoj. Boravi zatim
kod ujaka Vjekoslava Sadara (*Samobor, 1837. †Srijemska
Mitrovica, prije 1914.) u Srijemskoj Mitrovici 1895./1896., koji
je bio ondje na službi kao upravitelj kraljevske zemaljske
kaznionice. Vraća se u Zagreb i radi u “Obzoru”. Prati izbore za
Sabor u Hrvatskoj 1897., te nastavlja živjeti u Zagrebu do
smrti, 1957. godine.
U drugom poglavlju
predstavljen je učitelj i orguljaš Martin Jurić (*Stari
Pavljani, 12.XI.1873. †Stari Pavljani, bolnica Bjelovar,
13.V.1957.), tj. njegovo školovanje i životni put. Službovao je
u Glogovnici (1894.-1896.), Ladislavu (1896.-1897.) i Taborskom
- Humu na Sutli od studenoga 1897. do studenoga 1926. Nastavlja
život u Zagrebu, a nakon Drugoga svjetskog rata, do smrti,
ponovno se nastanio u rodnom selu Stari Pavljani. Prikazani su
podatci i o njegovoj supruzi Josipi, rođenoj Horvatić (*Tuhelj,
21.X.1861. †Zagreb, 9.I.1945), kao i životni put njihove djece:
Vladimira Ladislava Jurića (*Ladislav, 30.I.1897. †Zagreb,
31.XII.1926.) i njegove supruge Milke Emilije, rođene Mlinarić
(*Hercegovac, 5.IV.1902. †Zagreb, 28.IX.1993.), te Aurela Jurića
(*Taborsko/Hum na Sutli, 22.I.1898. †Zagreb 25.I.1965.) i
njegove supruge Franjice, rođene Tepeš (*Rusnica, župa Taborsko,
1895. †Zagreb, 31.XII.1986.). Njihova je kćerka Ružica Jurić
(*Zagreb, 14.III.1929. †Zagreb, 1.III.2000.), a Aurel se
građanski vjenčao još s Dragicom Jurić (Žokalj), rođenom
Gluhinić (*Velika Gorica, 1903. †Zagreb, 1980.) Treće dijete
učitelja Martina je Marija Zora Jurić (*Taborsko/Hum na Sutli,
22.II.1899. †Taborsko/Hum na Sutli, 7.VII.1899.) i četvrto,
druga istoimena Marija Zora Jurić (*Taborsko/Hum na Sutli,
23.XI.1901.†Čakovec, ?).
U trećem poglavlju
prikazan je svećenik Mijo Jurić (*Stari Pavljani, 27.IX.1883.
†Salzburg, 29.I.1961.) s posebnim osvrtom na njegov život u
izbjeglištvu u Austriji (1945.-1961.). Tu su obuhvaćena njegova
mjesta boravka i djelovanja: kod časnih sestara elizabetinki,
Schloss Rosenbichl kod Klagenfurta, od svibnja 1945. do rujna
1951.; u izbjegličkim logorima Spittal/Drau i St. Martin kod
Villacha, od listopada 1951. do prosinca 1952.; u Kronburgu kod
Zamsa i Innsbrucku u Tirolu, od prosinca 1952. do 1954., te u
ustanovama sestara milosrdnica u Salzburgu, od 1954. do smrti
1961. godine. Posebno je obrađena njegova dopisba (1949.-1952.),
njegov misijski duhovni rad po logorima za izbjeglice u
Štajerskoj, Koruškoj, Gornjoj Austriji i Tirolu, s posebnim
osvrtom na pratnju kipa Majke Božje Fatimske i marijanske
duhovne obnove (1951.-1952.), te na pisanje Glasnika Srca
Isusova i Marijina (Salzburg, 1948.-1968.) u prigodi njegove
Zlatne mise, na Uskrs 1959. i u prigodi njegove smrti i pogreba
1961. godine.
Ovom su dakle raspravom
sveobuhvatno prikazana tri javna djelatnika prezimena Jurić,
književnica Marija Jurić Zagorka (zajedno sa svojim ocem Ivanom
Evanđelistom Jurićem), učitelj Martin Jurić i svećenik Mijo
Jurić, koji izravno ili posredno potječu iz župe Nevinac, selo
Stari Pavljani kod Bjelovara.
Résumé:
LES MEMBRES ÉMINENTS DE LA FAMILLE JURIĆ, ORIGINAIRES DU
VILLAGE DE STARI PAVLJANI PRÈS DE LA VILLE DE BJELOVAR. Le
fonctionnaire d'État Jean-Évangéliste Jurić (*1843 - †1919), sa
fille, l'écrivain Marie Jurić Zagorka (*1873 - †1957), le maître
d'école Martin Jurić (*1873 - †1957)et le prêtre Mijo Jurić
(*1883 - †1961)
Dans la présente étude, en
trois chapitres, l'auteur présente quelques suppléments et
nouveaux détails liés à sa précédente étude sur la journaliste
et l'écrivain croate Marie Jurić Zagorka (*1873 - †1957) et la
famille Jurić, originaire de la paroisse de Nevinac près de
Bjelovar. La
précédente étude fut, quant à elle, publiée dans la revue
annuelle «Tkalčić» (12/2008, n° 12, pp. 151-276).
Le premier chapitre de la
présente étude est donc consacré à Marie Jurić Zagorka. L'on y
présente les données concernant son père Jean-Évangéliste Jurić
(*Stari Pavljani, le 16 novembre 1843 - †Lužnica, le 13 décembre
1919), sa formation et sa vie professionnelle, ainsi que ces
amis et mécènes : le maître d'école supérieur Martin Kuček
(*Stara Ploščica, 1811 - †Vrabče, 1878), son épouse Agathe
Kuček, née Tičarić (*Stara Ploščica, 1815 - †Vrabče, 1895), leur
fils, le prêtre et curé à Vrabče, Jean-Baptiste Kuček
(*Pitomača, le 31 mai 1837 - †Vrabče, le 14 mai 1906), le prêtre
Blaise Švinderman (*Bjelovar, le 30 janvier 1842 - †Zagreb, le
31 octobre 1915), le prêtre Frédéric Crkvenac (*Berek, le 8
mars1845 - †Samobor, le 2 mai 1919), Jean-Népomucène III Erdödy
(*1794 - †1879), Charles VI Erdödy (*1818 - †1864), Étienne IV
Erdödy (*1848 - †1922) ainsi que la famille Rauch. Puis, l'on
attire de nouveau l'attention du lecteur sur la mère de Marie
Jurić Zagorka, Joséphine, née Domin (*Samobor, le 12 mars 1844 -
†Vrabče, le 16 décembre 1923) et son entourage composé d'amis et
de connaissances : l'on y retrouve le directeur d'école à
Rakovec, Vincent Brlek (*Brlekovo, paroisse de Konjščina, 1830 -
†1892/93?), son épouse Élisabeth, née Valdec (*Varaždin, 1836 -
†Varaždin, 1905), le prêtre Étienne Valdec (*Varaždin, 1829 -
†Varaždin, 1921), ainsi qu'un autre prêtre, Étienne Vukovinski
(*Samobor, 1855 - †Krapina, 1925). L'ouvrage nous fait également
découvrir comment les parents de Zagorka firent leur
connaissance et nous parle de leur mariage ainsi que de leur vie
familiale dans les villages de Negovec (1873 -1875), Golubovec
(1875 -1876), Lužnica (1876 -1886), Šenjugovo (1886 -1895) et
dans la ville de Krapina (1895 -1900). L'étude fait également
mention de tous les cinq enfants qu'ils eurent en peu d'années
d'écart: Marie Jurić Zagorka (*Negovec, le 2 mars 1873 -
†Zagreb, le 30 novembre 1957), un fils mort-né (*†Negovec, le 24
février 1875), Berthe-Émilie Jurić (*Golubovec, le 18 avril 1876
- †Lužnica, le 13 mars 1877), Léonard-Jean Jurić (*Lužnica, le
14 septembre 1877 - †Zagreb, le 4 août 1961) et
Caroline-Élisabeth Jurić (*Lužnica, le 26 février 1879 -
†Krapina, le 14 novembre 1897), ainsi que du fils de Léonard,
Erwin (Édouard) Jurić (*Zagreb, le 5 avril 1915 - †Varaždin
/Zagreb/, le 13 juillet 1945, fusillé), en tant que dernier
membre issu de la famille du père de Zagorka, Jean-Évangéliste
Jurić. On y fait également mention de l'épouse de Léonard, Rose,
née Večera (*Friševa en Moravie, le 26 mai 1886 - †l'hôpital
Vrabče, le 29 juillet 1938). L'auteur apporte aussi des
suppléments concernant les années de formation de Zagorka dans
la période de 1873 à 1896. L'école primaire, Zagorka commence de
la fréquenter à Lužnica (jusqu'à 1881), en continuant ses études
à Rakovec chez la famille Brlek (1881 – 1883), où elle a pour
professeur de religion le curé Nicolas Štos (*Vratno, le 28
novembre 1848 - †Zagreb, le 6 mai 1913) tandis que son
enseignante est Marie Boršić (*Požega, 1844 - †Vrabče, 1897). La
quatrième classe de l’École primaire pour filles, Zagorka la
finit à Zagreb, dans un internat (1883-1884). Elle continue ses
études à l’École supérieure pour filles (1884-1888) auprès des
sœurs miséricordieuses de Saint-Vincent-de-Paul. En 1890 elle
épouse André Matraja et séjourne en Hongrie. Entre 1895 et 1896
elle séjourne probablement chez son oncle Vjekoslav Sadar
(*Samobor, 1837 - †Srijemska Mitrovica, avant 1914), directeur
de la prison d'État à Srijemska Mitrovica. Elle retourne ensuite
à Zagreb et travaille dans la revue «Obzor» («Horizon»). En 1897
elle suit, en tant que journaliste, les élections pour
l’assemblée croate (Sabor) et continue de vivre à Zagreb jusqu’à
sa mort, en 1957.
Dans le deuxième chapitre
l'on présente la vie et la formation du maître d'école et
organiste Martin Jurić (*Stari Pavljani, le 12 novembre 1873 -
†Stari Pavljani, l'hôpital à Bjelovar, le 13 mai 1957). En tant
que maître, Martin enseigna à Glogovnica (1894-1896), Ladislav
(1896-1897) et Taborsko – Hum-sur-la-Sutla (novembre 1897 –
novembre 1926). Puis, il s'installe à Zagreb. Après la Seconde
guerre mondiale il rentre dans son village natal de Stari
Pavljani où il résidera jusqu'à sa mort. L'ouvrage apporte
également les données sur la vie de son épouse, Joséphine, née
Horvatić (*Tuhelj, le 21 octobre 1861 - †Zagreb, le 9 janvier
1945) ainsi que sur la vie de leurs enfants: Vladimir-Ladislas
Jurić (*Ladislav, le 30 janvier 1897 - †Zagreb, le 31 décembre
1926) et son épouse Milka-Émilie, née Mlinarić (*Hercegovac, le
5 avril 1902 - †Zagreb, le 28 septembre 1993), ainsi qu'Aurel
Jurić (*Taborsko/Hum-sur-la-Sutla, le 22 janvier 1898 - †Zagreb,
le 25 janvier 1965) et son épouse Françoise, née Tepeš
(*Rusnica, paroisse de Taborsko, 1895 - †Zagreb, le 31 décembre
1986). Aurel et Françoise Jurić eurent une fille, Rose Jurić
(*Zagreb, le 14 mars 1929 - †Zagreb, le 1er mars 2000). En
secondes noces (civiles), Aurel se maria avec Caroline Jurić
(Žokalj), née Gluhinić (*Velika Gorica, 1903 - †Zagreb, 1980).
Le troisième enfant de Martin Jurić fut Marie Zora («Aube»)
Jurić (*Taborsko/Hum-sur-la-Sutla, le 22 février 1899 -
†Taborsko/Hum-sur-la-Sutla, le 7 juillet 1899) et le quatrième,
une fille du même nom (*Taborsko/Hum-sur-la-Sutla, le 23
novembre 1901 - †Čakovec, ?).
Le troisième chapitre de
l'ouvrage nous présente le prêtre Mijo Jurić (*Stari Pavljani,
le 27 septembre 1883 - †Salzburg, le 29 janvier 1961), l'accent
étant surtout mis sur la période de son exil en Autriche (1945 –
1961). Dans l'étude l'on recense les lieux où il vécut et
travailla : auprès des soeurs élisabéthaines dans le château de
Rosenbichl près de Klagenfurt (mai 1945 – septembre 1951), dans
les camps de réfugiés de Spittal/Drau et de St. Martin près de
Villach (octobre 1951 – décembre 1952), à Kronburg près de Zams
et Innsbruck dans le Tirol (décembre 1952 – 1954), ainsi que
dans les établissements dirigés par les soeurs miséricordieuses
de Saint-Vincent-de-Paul à Salzburg (de 1954 jusqu'à sa mort, en
1961). Dans le cadre de l'ouvrage l'auteur se consacre plus
particulièrement à la correspondance de Mijo Jurić (1949 –
1952), à son travail de missionaire spirituel dans des camps de
réfugiés en Styrie, Carinthie, Haute-Autriche et dans le Tirol,
avec l'accent sur l'accompagnement de la statue de Notre-Dame-de
Fatima (Salzburg, 1948 – 1968) et les stages de renouveau
spirituel marial (1951 – 1952), ainsi qu'aux textes parus dans
la revue de Messager du Coeur de Jésus et de Marie (Salzburg,
1948 – 1968) à l'occasion de ses cinquante ans dans le service
de l'Église, célébrés à Pâques 1959, ainsi qu'à l'occasion de sa
mort et enterrement en 1961.
Cette étude a donc pour
but de donner un aperçu exhaustif des trois personnages publics
de la famille Jurić, à savoir l'écrivain Marie Jurić Zagorka
(avec son père Jean-Évangéliste Jurić), le maître d'école Martin
Jurić et, en dernier lieu, le prêtre Mijo Jurić, qui sont tous,
directement ou indirectement, originaires de la paroisse de
Nevinac (celle-ci faisant partie du village de Stari Pavljani
près de Bjelovar).
Traduit par
Jelena Puškarić
(Objavljeno u knjizi: Stjepan KOŽUL. Znameniti Jurići porijeklom
iz Starih Pavljana kod Bjelovara. Podnaslov: Službenik Ivan Ev.
Jurić (*1843. †1919.), kći književnica Marija Jurić Zagorka
(*1873. †1957.), učitelj Martin Jurić (*1873. †1957.) i svećenik
Mijo Jurić (*1883. †1961.)) |