Stjepan Kožul rodio se 15. prosinca 1947. u selu Dautan, župa Nevinac kraj Bjelovara. Sin je Grge i Ivke rođ. Vukoja. Pučku školu polazi u Dautanu (1954.-1958.) i Nevincu (1958.-1962.). Kao pitomac Nadbiskup­skoga dječačkog sjemeništa u Zagrebu na Šalati polazi klasičnu gimnaziju u Interdijecezanskoj srednjoj školi za spremanje svećenika (1962.-1966.). Kao pitomac Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu (1966.-1972.) mudroslovlje i bogoslovlje uči na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu (1966.-1972.). Istovremeno pohađa i završava tečaj arhivistike i paleografije u tadašnjem Arhivu Hrvatske, današnji Hrvatski državni arhiv (1968.). Svećenički red podijelio mu je nadbiskup Franjo Kuharić u zagrebačkoj prvostolnici 27. lipnja 1971.

            Kao mladomisnik, u šestoj, pastirskoj godini studija, pomaže u više župa diljem Zagrebačke nadbiskupije: Čazma (14.-26.VII.1971.), Nevinac (VIII. 1971.), Davor i Slavonski Kobaš (VIII.1971.), Stara Ploščica, Belec (X. 1971.), Samarica (X.1971.), Velika Trnovitica (XI.1971.), ponovno Sama­rica (XI.1971.), Kutina (XII.1971.), te Zagreb-Retkovec (XII.1971.-IV. 1972.).

            Kao mladom svećeniku, nadbiskup Kuharić daje mu službu u središnjoj upravi Zagrebačke nadbiskupije. Obnaša dugi niz godina bilježničku i tajničku službu kod raznih tijela. Bilježnik je Metropolitanskog duhovnog suda (1972.-1998.) i Nadbiskupskog ženidbenog suda u Zagrebu (1972.-1999.), te bilježnik i tajnik Nadbiskupskog duhovnog stola (1972.-1998.). Bilježnik je također u Biskupijskom sudištu za postupak proglašenja blaženim Ivana Merza (1973.-1986.). Službu bilježnika Nadbiskupskog duhovnog stola ili tajnika u Nadbiskupskom tajništvu obnaša skoro punih 26 godina. U najnovije vrijeme bio je bilježnik Međubiskupijskog prizivnog suda u Zagrebu (2000.-2005.), a sada je sudac kod istoga suda.

            Uz redoviti rad, Stjepan Kožul najprije je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu magistrirao napisavši radnju “Povijest župe Nevinac” i položivši magistarski ispit 22. lipnja 1973., a zatim je na istom fakultetu doktorirao radnjom “Spomenici crkvene umjetnosti bjelovarskog područja”, koju je obranio 19. travnja 1977., a promaknut je 27. lipnja 1977.

            Dr. Stjepan Kožul dvadeset i pet godina obavlja službu prvostolnog propovjednika (1977.-2002.). Tijekom tih 25 godina prvostolnica je bila dupkom ispunjena kod sv. Misa nedjeljama i blagdanima u 11,30 kada ih je on predvodio i propovijedao. Česti je propovjednik također po mnogim župama diljem Zagrebačke nadbiskupije. Tijekom devetogodišnje pro­slave hrvatskoga jubileja (1976.-1984.) održao je 1837 naručenih propo­vijedi, nagovora ili duhovnih obnova diljem Zagrebačke nadbiskupije.

            Petnaest godina vodi brigu za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije (1984.-1999.). Najprije je čuvar (1984.-1987.), potom ravnatelj Dijecezan­skog muzeja (1987.-1999.), kao i predstojnik Ureda za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije (1998.-1999.), te povjerenik u raznim poslovima oko kulturnih dobara.

            Dr. Stjepan Kožul, tijekom svoje bilježničko-tajničke te, u najnovije vrijeme, kanoničke službe djelatan je u raznim odborima, vijećima i povjerenstvima. U većini odbora je član, a u nekima i tajnik. To su: Odbor za proslavu Svete godine 1974./75. (1974.-1975.), Arhivski odbor Zagrebačke nadbiskupije (1977.-1998.), Središnji odbori za Euharistijske kongrese u Zagrebačkoj nadbiskupiji (1981.-1984.), Odbor za stožerničku proslavu nadbiskupa Franje Kuharića (1983.), Odbor za proslavu Godine mladih u Zagrebu (VIII.-X.1985.), Dijecezanski odbor za proslavu Marijine godine (1987.), radna skupina za pripremu susreta mladih u Mariji Bistrici (III.-V.1990.), Odbor za pripremu proslave 900. obljetnice Zagrebačke nad/biskupije (1991.-), Odbor za pripremu izložbe “Sakralna umjetnost Zagrebačke nadbiskupije” (1994.), Svećeničko vijeće Zagrebačke nadbisku­pije (1995.-2000., 2004.-) i Poslovni odbor tog Vijeća (1995.-2000., 2004.-), Odbor za oproštaj i nastup zagrebačkoga nadbiskupa (1997.), Odbor Zagrebačke nadbiskupije za pripremu pohoda Svetog oca Ivana Pavla II. Hrvatskoj (V.-X.1998.), Vijeće Hrvatske biskupske konferencije za kulturu (1998.-1999.), Biskupijsko povjerenstvo za primitak i provjeru vjerodo­stojnosti isprava o vjerojatnom čudesnom ozdravljenju po zagovoru sluge Božjega Ivana Merza (2000.), te Odbor za pogreb nadbiskupa i stožernika Franje Kuharića (2002.). Osim toga, duhovnik je Zbora za svetu glazbu (“Collegium pro musica sacra”) (1.X.1978.-1.X.1982.), kućni ekonom Nadbiskupskog dvora (1981.-1998.), ocjenjivač prikupljenog gradiva u postupku proglašenja blaženim sluge Božjega stožernika Alojzija Stepinca (V.-XI.1992.), djelitelj sv. Potvrde (1995.-), te izvršitelj oporuke nadbiskupa i stožernika Franje Kuharića (2002.).

            Stalni je nastavnik na Katehetskom institutu Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (1993.-1998.) i prigodni predavač na Institutu za teološku kulturu laika KBF-a (1995.-1998.). Vijeće Katoličkog bogoslovnog fakulteta priznalo mu na sjednici 27. studenoga 1994. osposo­bljenje za naslovnog ili posebničkog docenta KBF-a Sveučilišta u Zagrebu pri stolici crkvene povijesti.

            Član je Družbe “Braća hrvatskog zmaja” od njene obnove (1990.-). U Družbi obnaša službu meštra kapelana (1993.-2001.), pa je ujedno i član Meštarskog zbora Družbe (25.IV.1993.-28.IV.2001.). Godine 2001. izabran je za člana Zmajskog areopaga, pa kao areopagit, na Glavnom zboru Družbe ima tri glasa.

            Dr. Stjepan Kožul predsjednik je Upravnog odbora Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije “Tkalčić” od njegova osnutka (23. V. 1996.) do danas, tj. u prva dva petogodišnja razdoblja, te predsjednik Društva kao takvog od 23. travnja 1998. do danas. Također je član uredništva godišnjaka “Tkalčić” (16.XII.2003.-).

            Nakon 25 godina tajničke službe u Nadbiskupskom tajništvu, dr. Stjepan Kožul postaje kanonik Prvostolnoga kaptola zagrebačkog (1997.-). Kanonikom ga imenuje nadbiskup i stožernik Franjo Kuharić, malo prije predaje nadbiskupske službe svome nasljedniku. Od 1998. stanuje u kanoničkom dvoru na Kaptolu br. 6. Unutar Kaptola obnaša službu kanonika pjevača (1999.-), te ujedno arhiđakona Bjelovarsko-kalničkoga arhiđakonata (2001.-). Kao arhiđakon vodi brigu i skrb za 40 župa koje su razvrstane u pet dekanata tog arhiđakonata: Bjelovarski, Križevački, Vrbovečki, Cirkvenski i Zelinski. U studenome 2002., te u siječnju, ožujku, travnju i svibnju 2003. pohodio je sve župe svoga arhiđakonata.

            U posljednjem desetljeću surađuje s Hrvatskom televizijom, koja je snimila nekoliko kraćih priloga o njegovim knjigama “Spomenica žrtvama ljubavi Zagrebačke nadbiskupije” i “Terra combusta”, a u nekoliko dokumentarnih emisija je i on izravno sudjelovao i govorio.

            Dr. Stjepan Kožul napisao je nekoliko knjiga, koje su tiskom objavljene 1989., 1992., 1994., 1998., 1999., 2001., 2004. i 2005. Sudjeluje u nekoliko knjiga koje su napisali drugi pisci (1991., 1995.-1999., 2003., 2004.). Međutim, njegova pisana djelatnost najviše se očituje u obilnom pisanju u različitim zagrebačkim časopisima. Piše u sljedećim časopisima: “Službeni vjesnik Nadbiskupije zagrebačke” (1973.-1997.), odnosno “Službeni vjesnik Zagrebačke nadbiskupije” (2002., 2005.), “Sveta Godina. Obnova i pomirenje” (1974.), “Croatica Christiana periodica” (1978.-1988., 1998.), “Bogoslovska smotra” (1981., 1984.), “Ja sam s vama” (1981.-1983.), “MI - list mladih” (1987., 1990., 1997., 2001.), “Glas Koncila” (1990., 2004.), “Sluga Božji Alojzije Stepinac. Glasnik Postulature” (1996.-1997.), “Tkalčić. Godišnjak Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije” (1997.-2006.), “Most” (1997.), “Hrvatski domobran” (1999.), “Marulić” (2000.-2006.), bjelovarski tjednik “Novi Bjelovarac” (1999., 2004.), “Službeni vjesnik Varaždinske biskupije” (2004.), “Hrvatsko slovo” (2004.), “Milosti puna” (2005.), “Crkva na kamenu” (2005.), “Službeni vjesnik Požeške biskupije” (2005.), te “Naša katedrala” (2006.).

            U dva priloga u knjizi popisani su svi radovi i razgovori dr. Kožula, objavljeni između 1973. i 2006., kojih je ovdje popisano sveukupno 956, kao i svi članci i knjige u kojima je on naveden pod bilo kojim vidom.

(Objavljeno u knjizi „Dr. Stjepan Kožul, kanonik Prvostolnoga kaptola zagrebačkog i prvi predsjednik Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije “Tkalči攓, 2006.)