Stjepan RAZUM, Biskupijska skupština (sinoda) Zagrebačke biskupije iz 1673. godine.
Druga biskupijska skupština biskupa Martina Borkovića
.
Izvorni znanstveni rad. Str. 9-104.


Sažetak

 

U ovoj raspravi predstavljam biskupijsku skupštinu (sinodu) Zagrebačke biskupije iz 1673. godine (15.-17. svibnja 1673.). To je druga od četiriju u nizu biskupijskih skupština, koje je održao zagrebački biskup Martin Borković. Rasprava je temeljena na arhivskim izvorima ih Nadbiskupskog arhiva u Zagrebu (NAZ, Acta ecclesiastica, 8/182, 8/185, 8/188 i 8/220). Tu je sačuvano sazivno pismo biskupa Borkovića (23. travnja 1673.), pripremni popisi svećenika, skupštinski zapisnik župničkih ispita i donesenih skupštinskih odredaba. Skupština je donijela devet zaključaka ili odredaba koje se tiču trajne krijeposti zaključaka Tridentskog sabora (I.) i prošlih biskupijskih skupština (II.), ispravnosti slavljenja sv. Zahvale ili Mise (III.), dužnosti podarhiđakona i arhiđakona te slavljenja sv. Zahvale za pokojnog biskupa (IV.), zatim franjevaca i svidničkog biskupa Pavla Zorčića (V.), župnih pokrovitelja (VI.), brojnosti područnih kapela i jubilejskog oprosta (VII.), ćudorednog života svećenika s obzirom na ženske osobe (VIII.), te školovanja i svećeničkog reda (IX.). Posebno skupštinsko povjerenstvo ispitalo je tijekom tri dana nazočne i nenazočne župnike. Bilo sam biskup, bilo povjerenstvo, zajedno su ispitali 216 kanonika, nadarbenika, župnika i župnih upravitelja, od kojih je 130 ocijenjeno dobrom ocjenom, a 86 lošom ocjenom.

Unutar rasprave popisano je, zajedno s dva biskupa, 27 kanonika i 12 stolnih nadarbenika, sveukupno 220 svećenika, koji su navedeni u skupštin­skim ispravama i o njima su doneseni oni podatci koji se nalaze u samim ispravama. Sada su također ovdje cjelovito objavljene sve skupštinske isprave. Godine 1742. objavio je isusovac Karlo Peterffy skraćeni oblik skupštinskih odredaba i tako prenio u javnost necjelovitu sliku skupštin­skoga rada. Na temelju ove rasprave i priložnih isprava moguće je dobiti podpunu sliku stanja među dušobrižnim svećenstvom 1673. godine i skupštinskoga rada druge Borkovićeve biskupijske skupštine.

 

Sommario: Il sinodo diocesano della diocesi di Zagabria nell’anno 1673.
                    Il secondo sinodo diocesano del vescovo Martin Borković.


In questo lavoro presento il sinodo diocesano della diocesi di Zagabria nell’anno 1673 (15-17 maggio 1673). Questo è stato il secondo di una serie di quattro sinodi diocesani promossi dal vescovo di Zagabria Martin Borković. Il lavoro si basa sulle fonti dell’Archivio arcivescovile di Zagabria (NAZ, Acta ecclesiastica, 8/182, 8/185, 8/188 e 8/220), nel quale sono conservati la lettera di convocazione del sinodo (23 aprile 1673), gli elenchi preparatori dei sacerdoti, il verbale sinodale sugli esami dei parroci e le conclusioni del lavoro sinodale. Il sinodo ha elaborato 9 conclusioni o decreti che riguardano la validità perenne delle conclusioni del concilio ecumenico di Trento (I) e dei sinodi diocesani precedenti (II), la correttezza della celebrazione della sacra Messa (III), i doveri dei sottoarcidiaconi ed arcidiaconi e la celebrazione della messa di requiem per il vescovo defunto (IV), i francescani e il vescovo svidnicense Pavao (Paolo) Zorčić (V), i patroni delle parrocchie (VI), la numerosità delle cappelle in alcune parrocchie e l’indulgenza giubilare (VII), la vita morale dei parroci nei rapporti con le persone di sesso femminile (VIII) e finalmente l’istruzione e l’ordinazione sacerdotale (IX). Il comitato speciale del sinodo ha esaminato durante i tre giorni di seduta tutti i parroci presenti e assenti. Sia il vescovo personalmene, sia il comitato, insieme hanno esaminato in tutto 216 canonici, prebendari, parroci ed amministratori parrocchiali, dei quali 130 sono giudicati con voto positivo, mentre 86 con voto negativo.

Nel lavoro sono stati elencati, insieme con i due vescovi, 27 canonici e 12 prebendari della cattedrale, insomma, in tutto 220 sacerdoti, menzionati nei documenti sinodali; di loro è riportata una breve biografia, basata sui documenti medesimi. Per mezzo di questo lavoro sono stati pubblicati integralmente anche tutti i documenti sinodali. Nell’anno 1742 il gesuita Carlo Peterffy aveva pubblicato i decreti sinodali in forma abbreviata, dando al pubblico un’immagine incompleta del lavoro sinodale. Adesso, grazie alla pubblicazione di questi documenti è possibile farsi un’immagine esaustiva dello stato dei curati nell’anno 1673, e anche del lavoro sinodale del secondo sinodo promosso dal vescovo Borković. Traduzione di Stjepan Razum e Ružica Razum.

 

(Objavljeno u godišnjaku „Tkalčić“, 10./2006., br. 10.)