|
Stjepan RAZUM, Biskupijska skupština
(sinoda) Zagrebačke biskupije iz 1673. godine.
Druga biskupijska skupština biskupa Martina Borkovića.
Izvorni znanstveni rad. Str. 9-104.
Sažetak
|
U ovoj raspravi
predstavljam biskupijsku skupštinu (sinodu) Zagrebačke biskupije
iz 1673. godine (15.-17. svibnja 1673.). To je druga od četiriju
u nizu biskupijskih skupština, koje je održao zagrebački biskup
Martin Borković. Rasprava je temeljena na arhivskim izvorima ih
Nadbiskupskog arhiva u Zagrebu (NAZ, Acta ecclesiastica, 8/182,
8/185, 8/188 i 8/220). Tu je sačuvano sazivno pismo biskupa
Borkovića (23. travnja 1673.), pripremni popisi svećenika,
skupštinski zapisnik župničkih ispita i donesenih skupštinskih
odredaba. Skupština je donijela devet zaključaka ili odredaba
koje se tiču trajne krijeposti zaključaka Tridentskog sabora
(I.) i prošlih biskupijskih skupština (II.), ispravnosti
slavljenja sv. Zahvale ili Mise (III.), dužnosti podarhiđakona i
arhiđakona te slavljenja sv. Zahvale za pokojnog biskupa (IV.),
zatim franjevaca i svidničkog biskupa Pavla Zorčića (V.), župnih
pokrovitelja (VI.), brojnosti područnih kapela i jubilejskog
oprosta (VII.), ćudorednog života svećenika s obzirom na ženske
osobe (VIII.), te školovanja i svećeničkog reda (IX.). Posebno
skupštinsko povjerenstvo ispitalo je tijekom tri dana nazočne i
nenazočne župnike. Bilo sam biskup, bilo povjerenstvo, zajedno
su ispitali 216 kanonika, nadarbenika, župnika i župnih
upravitelja, od kojih je 130 ocijenjeno dobrom ocjenom, a 86
lošom ocjenom.
Unutar rasprave popisano
je, zajedno s dva biskupa, 27 kanonika i 12 stolnih nadarbenika,
sveukupno 220 svećenika, koji su navedeni u skupštinskim
ispravama i o njima su doneseni oni podatci koji se nalaze u
samim ispravama. Sada su također ovdje cjelovito objavljene sve
skupštinske isprave. Godine 1742. objavio je isusovac Karlo
Peterffy skraćeni oblik skupštinskih odredaba i tako prenio u
javnost necjelovitu sliku skupštinskoga rada. Na temelju ove
rasprave i priložnih isprava moguće je dobiti podpunu sliku
stanja među dušobrižnim svećenstvom 1673. godine i skupštinskoga
rada druge Borkovićeve biskupijske skupštine.
Sommario: Il
sinodo diocesano della diocesi di Zagabria nell’anno 1673.
Il secondo sinodo diocesano del vescovo Martin
Borković.
In questo
lavoro presento il sinodo diocesano della diocesi di Zagabria
nell’anno 1673 (15-17 maggio 1673). Questo è stato il secondo di
una serie di quattro sinodi diocesani promossi dal vescovo di
Zagabria Martin Borković. Il lavoro si basa sulle fonti
dell’Archivio arcivescovile di Zagabria (NAZ, Acta
ecclesiastica, 8/182, 8/185, 8/188 e 8/220), nel quale sono
conservati la lettera di convocazione del sinodo (23 aprile
1673), gli elenchi preparatori dei sacerdoti, il verbale
sinodale sugli esami dei parroci e le conclusioni del lavoro
sinodale. Il sinodo ha elaborato 9 conclusioni o decreti che
riguardano la validità perenne delle conclusioni del concilio
ecumenico di Trento (I) e dei sinodi diocesani precedenti (II),
la correttezza della celebrazione della sacra Messa (III), i
doveri dei sottoarcidiaconi ed arcidiaconi e la celebrazione
della messa di requiem per il vescovo defunto (IV), i
francescani e il vescovo svidnicense Pavao (Paolo) Zorčić (V), i
patroni delle parrocchie (VI), la numerosità delle cappelle in
alcune parrocchie e l’indulgenza giubilare (VII), la vita morale
dei parroci nei rapporti con le persone di sesso femminile
(VIII) e finalmente l’istruzione e l’ordinazione sacerdotale
(IX). Il comitato speciale del sinodo ha esaminato durante i tre
giorni di seduta tutti i parroci presenti e assenti. Sia il
vescovo personalmene, sia il comitato, insieme hanno esaminato
in tutto 216 canonici, prebendari, parroci ed amministratori
parrocchiali, dei quali 130 sono giudicati con voto positivo,
mentre 86 con voto negativo.
Nel lavoro
sono stati elencati, insieme con i due vescovi, 27 canonici e 12
prebendari della cattedrale, insomma, in tutto 220 sacerdoti,
menzionati nei documenti sinodali; di loro è riportata una breve
biografia, basata sui documenti medesimi. Per mezzo di questo
lavoro sono stati pubblicati integralmente anche tutti i
documenti sinodali. Nell’anno 1742 il gesuita Carlo Peterffy
aveva pubblicato i decreti sinodali in forma abbreviata, dando
al pubblico un’immagine incompleta del lavoro sinodale. Adesso,
grazie alla pubblicazione di questi documenti è possibile farsi
un’immagine esaustiva dello stato dei curati nell’anno 1673, e
anche del lavoro sinodale del secondo sinodo promosso dal
vescovo Borković. Traduzione di Stjepan Razum e
Ružica Razum.
(Objavljeno u
godišnjaku „Tkalčić“,
10./2006., br. 10.) |