Stjepan RAZUM, Ivan Nepomuk Jemeršić (*17.IV.1864. †7.XII. 1938.), župnik u Grubišnom Polju, političar i književnik.
Izvorni znanstveni rad. Str. 203-281.


Sažetak

 

Pisac predstavlja svećenika i župnika u Grubišnom Polju, Ivana Nepomuka Jemeršića (1864.-1938.). Radi se o zaslužnoj osobi, kako za vjernički i crkveni život Zagrebačke nadbiskupije, tako i za uljudbeni život Hrvatskoga naroda. Rodio se 17. travnja 1864. u župi Veliko Trgovišče. Gimnaziju i bogoslovlje uči u Zagrebu. Nakon svećeničkog ređenja (1887.), cijeli svećenički vijek provodi u Grubišnom Polju. Tu je najprije duhovni pomoćnik Josipu Maršiću (1887.-1890.), zatim privremeni upravitelj župe (1890.-1891.), te pravi župnik (1891.-1928.). Zajedno sa svojim duhovnim pomoćnicima lijepo je razvijao vjernički i dušobrižni život u svojoj velikoj župi, koju osim Hrvata čine vjernici različitih narodnosti (Česi, Slovaci, Mađari i Nijemci). Obnavlja župni hram Sv. Josipa i druge župne zgrade i spomenike. Zaslužan je za lijepo uređenje groblja. Povećao je župnu nadarbinu. Uz župnički posao bavio se i politikom, te je bio narodni zastupnik u Hrvatskom saboru (1908.-1911.). Velike zasluge u Hrvatskom narodu stekao je svojim književnim radom. Uz mnoštvo novinskih članaka objavio je trinaest knjiga. Umirovljeničke dane proveo je u svojoj kući “Moj mir” koju je izgradio u Grubišnom Polju i oporučno ostavio Milosrdnim sestrama koje do danas u njoj borave.

U prilogu raspravi objavljuje se cjeloviti Jemeršićev tekst iz Spomenice župe Sv. Josipa u Grubišnom Polju.

 

Sommario: Ivan Nepomuk Jemeršić (*17.IV.1864 †7.XII.1938), parroco a Grubišno Polje, politico e scrittore.


L’autore presenta il sacerdote e parroco di Grubišno Polje, nell’arcidiocesi di Zagreb, Ivan Nepomuk (Giovanni Nepomuceno) Jemeršić (1864-1938). Si tratta di una persona meritevole, sia nell’ambito religioso ed ecclesiastico dell’arcidiocesi di Zagreb, che per la vita culturale del popolo croato. Egli nacque il 17 aprile 1864 nella parrocchia di Veliko Trgovišče, dell’arcidiocesi di Zagreb. Frequentò il liceo classico e studiò teologia alla Facoltà teologica di Zagreb. Dopo l’ordinazione (1887), esercitò il ministero sacerdotale a Grubišno Polje. Qui fu prima di tutto vicario del parroco Josip (Giuseppe) Maršić (1887-1890), poi, temporaneamente, amministratore della parrocchia (1890-1891) e finalmente il parroco dal 1891 al 1928. Insieme con i suoi vicari dette grande sviluppo alla vita religiosa e pastorale della sua grande parrocchia, nella quale, oltre ai croati, vivevano fedeli di diverse nazionalità (cechi, slovacchi, magiari e tedeschi). Rinnovò la chiesa parrocchiale di San Giuseppe e gli altri edifici e monumenti. E’ meritevole anche per la sistemazione del cimitero. Egli aumentò la prebenda parrocchiale. Accanto al lavoro pastorale, si occupò anche di politica e fu deputato popolare nel parlamento croato, “Hrvatski sabor” (1908-1911). Grande rilievo ha avuto nella cultura croata il suo lavoro letterario. Oltre ai molti articoli di giornale, pubblicò tredici libri. Trascorse gli anni della pensione nella sua casa, chiamata “Mia pace” (“Moj mir”), che aveva fatto costruire a Grubišno Polje e donato per testamento alle suore della Carità di san Vicenzo de Paola, le quali fino ad oggi vivono in essa.

In appendice del saggio viene pubblicata integralmente la parte da lui scritta del Libro memoriale (Liber memorabilium) della parrocchia di San Giuseppe a Grubišno Polje. Traduzione di Stjepan Razum e Ružica Razum.

 

(Objavljeno u godišnjaku „Tkalčić“, 10./2006., br. 10.)