|
Stjepan RAZUM,
Ivan Nepomuk Jemeršić
(*17.IV.1864. †7.XII. 1938.), župnik u Grubišnom Polju, političar i
književnik.
Izvorni znanstveni rad. Str. 203-281.
Sažetak
|
Pisac
predstavlja svećenika i župnika u Grubišnom Polju, Ivana
Nepomuka Jemeršića (1864.-1938.). Radi se o zaslužnoj osobi,
kako za vjernički i crkveni život Zagrebačke nadbiskupije, tako
i za uljudbeni život Hrvatskoga naroda. Rodio se 17. travnja
1864. u župi Veliko Trgovišče. Gimnaziju i bogoslovlje uči u
Zagrebu. Nakon svećeničkog ređenja (1887.), cijeli svećenički
vijek provodi u Grubišnom Polju. Tu je najprije duhovni pomoćnik
Josipu Maršiću (1887.-1890.), zatim privremeni upravitelj župe
(1890.-1891.), te pravi župnik (1891.-1928.). Zajedno sa svojim
duhovnim pomoćnicima lijepo je razvijao vjernički i dušobrižni
život u svojoj velikoj župi, koju osim Hrvata čine vjernici
različitih narodnosti (Česi, Slovaci, Mađari i Nijemci).
Obnavlja župni hram Sv. Josipa i druge župne zgrade i spomenike.
Zaslužan je za lijepo uređenje groblja. Povećao je župnu
nadarbinu. Uz župnički posao bavio se i politikom, te je bio
narodni zastupnik u Hrvatskom saboru (1908.-1911.). Velike
zasluge u Hrvatskom narodu stekao je svojim književnim radom. Uz
mnoštvo novinskih članaka objavio je trinaest knjiga.
Umirovljeničke dane proveo je u svojoj kući “Moj mir” koju je
izgradio u Grubišnom Polju i oporučno ostavio Milosrdnim
sestrama koje do danas u njoj borave.
U prilogu
raspravi objavljuje se cjeloviti Jemeršićev tekst iz Spomenice
župe Sv. Josipa u Grubišnom Polju.
Sommario:
Ivan Nepomuk Jemeršić (*17.IV.1864
†7.XII.1938),
parroco a Grubišno Polje, politico e scrittore.
L’autore
presenta il sacerdote e parroco di Grubišno Polje,
nell’arcidiocesi di Zagreb, Ivan Nepomuk (Giovanni Nepomuceno)
Jemeršić (1864-1938). Si tratta di una persona meritevole, sia
nell’ambito religioso ed ecclesiastico dell’arcidiocesi di
Zagreb, che per la vita culturale del popolo croato. Egli nacque
il 17 aprile 1864 nella parrocchia di Veliko Trgovišče,
dell’arcidiocesi di Zagreb. Frequentò il liceo classico e studiò
teologia alla Facoltà teologica di Zagreb. Dopo l’ordinazione
(1887), esercitò il ministero sacerdotale a Grubišno Polje. Qui
fu prima di tutto vicario del parroco Josip (Giuseppe) Maršić
(1887-1890), poi, temporaneamente, amministratore della
parrocchia (1890-1891) e finalmente il parroco dal 1891 al 1928.
Insieme con i suoi vicari dette grande sviluppo alla vita
religiosa e pastorale della sua grande parrocchia, nella quale,
oltre ai croati, vivevano fedeli di diverse nazionalità (cechi,
slovacchi, magiari e tedeschi). Rinnovò la chiesa parrocchiale
di San Giuseppe e gli altri edifici e monumenti. E’ meritevole
anche per la sistemazione del cimitero. Egli aumentò la prebenda
parrocchiale. Accanto al lavoro pastorale, si occupò anche di
politica e fu deputato popolare nel parlamento croato, “Hrvatski
sabor” (1908-1911). Grande rilievo ha avuto nella cultura croata
il suo lavoro letterario. Oltre ai molti articoli di giornale,
pubblicò tredici libri. Trascorse gli anni della pensione nella
sua casa, chiamata “Mia pace” (“Moj mir”), che aveva fatto
costruire a Grubišno Polje e donato per testamento alle suore
della Carità di san Vicenzo de Paola, le quali fino ad oggi
vivono in essa.
In
appendice del saggio viene pubblicata integralmente la parte da
lui scritta del Libro memoriale (Liber memorabilium) della
parrocchia di San Giuseppe a Grubišno Polje. Traduzione di
Stjepan Razum e Ružica Razum.
(Objavljeno u
godišnjaku „Tkalčić“,
10./2006., br. 10.) |