|
Akmadža,
Miroslav. Spisi Komisije za vjerska pitanja SR Hrvatske
o katoličkim svećenicima u iseljeništvu iz 1970. godine.
Stručni članak. Str. 503-584.
Sažetak
|
S obzirom na to da se
1960-ih godina, zbog otvaranja jugoslavenskih granica, veliki
broj hrvatskoga stanovništva odselio na tzv. privremeni rad u
inozemstvo, povećao se i broj svećenika koji su brinuli o
vjernicima u inozemstvu. Nakon podpisivanja protokola između
Svete Stolice i Jugoslavije 1966., povećao se i broj bogoslova i
svećenika koji su odlazili na školovanje u inozemstvo.
Jugoslavenske su vlasti pojačale svoj nadzor nad svećenicima u
inozemstvu, strahujući od njihovoga povezivanja s političkim
iseljeništvom. Strahovali su da će uslijed tog utjecaja
svećenici vršiti protujugoslavensku promidžbu među hrvatskim
iseljenicima. Još od 1945. pratili su rad iseljenoga svećenstva
koje se u inozemstvu našlo zbog bijega od komunističkih vlasti,
ili se tamo zateklo na misionarskim poslovima. Najveći broj
svećenika završio je u Italiji, Zapadnoj Njemačkoj, Austriji,
Španjolskoj, SAD-u, Kanadi i zemljama Južne Amerike. Svećenici u
inozemstvu nastojali su se organizirati u razne organizacije i
djelovati na crkvenom, ali i političkom polju, sa željom širenja
istine o komunističkom teroru prema hrvatskom narodu i
Katoličkoj crkvi u domovini. Komunističkim vlastima jako je
smetalo djelovanje iseljenoga svećenstva, te su sustavno pratile
njihov rad i činile pritisak na biskupe u Jugoslaviji, ali i na
Svetu Stolicu, da zabrane njihovo političko djelovanje. Sustavno
su prikupljale podatke o svećenicima u iseljeništvu i pratile
njihov rad. Tako su nastali i spisi iz 1970. godine koji se
ovdje objavljuju, a na kojima se nalaze podatci o katoličkim
svećenicima u inozemstvu, kao i o crkvenim ustanovama u
pojedinim zemljama koje su povezane sa Crkvom u Hrvatskoj.
Navedeni spisi daju nam dosta korisnih podataka.
Résumé:
Les documents de la Commission des affaires
religieuses de la République socialiste de Croatie
sur le clergé catholique en émigration pour l'année 1970.
Str.
583-584.
Vu que dans les années
1960, en raison de l'ouverture des frontières yougoslaves, un
grand nombre de la population croate quitta le pays pour ce
qu'on appelait “travail temporaire à l'étranger”, le nombre des
prêtres qui prenaient soin des fidèles à l'étranger augmenta
également. Après la signature du protocole entre le Saint-Siège
et la Yougoslavie en 1966, le nombre des séminaristes et des
prêtres qui partaient en formation à l'étranger augmenta aussi.
Les autorités yougoslaves renforcèrent leur surveillance des
prêtres à l'étranger, craignant qu'ils prennent contact avec
l'émigration politique. Elles craignaient que, dû à cette
influence, le clergé effectue une propagande anti-yougoslave
parmi les émigrés croates. À partir de 1945 les autorités
yougoslaves suivaient les activités du clergé émigré qui se
trouva à l'étranger en fuyant le régime communiste ou y fut
amené par les travaux missionnaires. Le plus grand nombre des
prêtres finirent par s'installer en Italie, Allemagne de
l'Ouest, Autriche, Espagne, États-Unis, Canada et dans les pays
de l'Amérique Latine. Les prêtres à l'étranger tâchaient de
s'organiser en diverses organisations et d'agir sur le plan
ecclésiastique ainsi que politique, avec une ferme volonté de
répandre la vérité sur la terreur communiste exercée sur le
peuple croate et l'Église catholique dans la patrie. Le travail
effectué par le clergé en émigration ennuyait fort les autorités
communistes qui suivaient de façon régulière son travail et
faisaient pression sur les évêques en Yougoslavie, ainsi que sur
le Saint-Siège, d'interdire son activité politique. Les
autorités yougoslaves recueillaient de façon systématique des
données sur les prêtres en émigration et suivaient leur travail.
Les documents de la Commission pour l'année 1970 qu'on publie
ici et dans lesquels l'on trouve des données sur le clergé
catholique à l'étranger, ainsi que sur les institutions
ecclésiastiques dans des pays ayant un lien avec l'Église en
Croatie, concernent justement les faits décrits supra. Les
documents ici présentés nous fournissent maintes données utiles.
Traduit par Jelena Puškarić.
(Objavljeno u
godišnjaku „Tkalčić“,
13./2009., br. 13.) |