Akmadža, Miroslav. Spisi Komisije za vjerska pitanja SR Hrvatske
o katoličkim svećenicima u iseljeništvu iz 1970. godine

Stručni članak. Str. 503-584.


Sažetak

 

S obzirom na to da se 1960-ih godina, zbog otvaranja jugoslavenskih granica, veliki broj hrvatskoga stanovništva odselio na tzv. privremeni rad u inozemstvo, povećao se i broj svećenika koji su brinuli o vjernicima u inozemstvu. Nakon podpisivanja protokola između Svete Stolice i Jugoslavije 1966., povećao se i broj bogoslova i svećenika koji su odlazili na školovanje u inozemstvo. Jugoslavenske su vlasti pojačale svoj nadzor nad svećenicima u inozemstvu, strahujući od njihovoga povezivanja s političkim iseljeništvom. Strahovali su da će uslijed tog utjecaja svećenici vršiti protujugoslavensku promidžbu među hrvatskim iseljenicima. Još od 1945. pratili su rad iseljenoga svećenstva koje se u inozemstvu našlo zbog bijega od komunističkih vlasti, ili se tamo zateklo na misionarskim poslovima. Najveći broj svećenika završio je u Italiji, Zapadnoj Njemačkoj, Austriji, Španjolskoj, SAD-u, Kanadi i zemljama Južne Amerike. Svećenici u inozemstvu nastojali su se organizirati u razne organizacije i djelovati na crkvenom, ali i političkom polju, sa željom širenja istine o komunističkom teroru prema hrvatskom narodu i Katoličkoj crkvi u domovini. Komunističkim vlastima jako je smetalo djelovanje iseljenoga svećenstva, te su sustavno pratile njihov rad i činile pritisak na biskupe u Jugoslaviji, ali i na Svetu Stolicu, da zabrane njihovo političko djelovanje. Sustavno su prikupljale podatke o svećenicima u iseljeništvu i pratile njihov rad. Tako su nastali i spisi iz 1970. godine koji se ovdje objavljuju, a na kojima se nalaze podatci o katoličkim svećenicima u inozemstvu, kao i o crkvenim ustanovama u pojedinim zemljama koje su povezane sa Crkvom u Hrvatskoj. Navedeni spisi daju nam dosta korisnih podataka.

 

 

Résumé: Les documents de la Commission des affaires religieuses de la République socialiste de Croatie
sur le clergé catholique en émigration pour l'année 1970
. Str. 583-584.


Vu que dans les années 1960, en raison de l'ouverture des frontières yougoslaves, un grand nombre de la population croate quitta le pays pour ce qu'on appelait “travail temporaire à l'étranger”, le nombre des prêtres qui prenaient soin des fidèles à l'étranger augmenta également. Après la signature du protocole entre le Saint-Siège et la Yougoslavie en 1966, le nombre des séminaristes et des prêtres qui partaient en formation à l'étranger augmenta aussi. Les autorités yougoslaves renforcèrent leur surveillance des prêtres à l'étranger, craignant qu'ils prennent contact avec l'émigration politique. Elles craignaient que, dû à cette influence, le clergé effectue une propagande anti-yougoslave parmi les émigrés croates. À partir de 1945 les autorités yougoslaves suivaient les activités du clergé émigré qui se trouva à l'étranger en fuyant le régime communiste ou y fut amené par les travaux missionnaires. Le plus grand nombre des prêtres finirent par s'installer en Italie, Allemagne de l'Ouest, Autriche, Espagne, États-Unis, Canada et dans les pays de l'Amérique Latine. Les prêtres à l'étranger tâchaient de s'organiser en diverses organisations et d'agir sur le plan ecclésiastique ainsi que politique, avec une ferme volonté de répandre la vérité sur la terreur communiste exercée sur le peuple croate et l'Église catholique dans la patrie. Le travail effectué par le clergé en émigration ennuyait fort les autorités communistes qui suivaient de façon régulière son travail et faisaient pression sur les évêques en Yougoslavie, ainsi que sur le Saint-Siège, d'interdire son activité politique. Les autorités yougoslaves recueillaient de façon systématique des données sur les prêtres en émigration et suivaient leur travail. Les documents de la Commission pour l'année 1970 qu'on publie ici et dans lesquels l'on trouve des données sur le clergé catholique à l'étranger, ainsi que sur les institutions ecclésiastiques dans des pays ayant un lien avec l'Église en Croatie, concernent justement les faits décrits supra. Les documents ici présentés nous fournissent maintes données utiles.
Traduit par Jelena Puškarić.


(Objavljeno u godišnjaku „Tkalčić“, 13./2009., br. 13.)