|
BUNJAC, Branimir. Suđenje svećenicima u
Međimurju u rujnu 1946.
Uvod u postupak protiv nadbiskupa Stepinca.
Izvorni znanstveni rad. Str. 9-75.
Sažetak
|
U kolovozu i rujnu 1946. u
Varaždinu su provedeni istraga i suđenje desetorici osoba iz
Međimurja, među kojima su bila četiri svećenika: Dragutin
Gazivoda, Ivan Kolenko, Josip Lukša i Norbert Žalig. Svi
optuženi proglašeni su krivim zbog navodnog podpomaganja
terorista, tzv. “križara”. Iako je sudski predmet nazvan po
kapelanu iz Nedelišča, Dragutinu Gazivodi, istražitelji i
tužitelji imali su cilj osuditi ponajprije djelovanje
franjevačkoga samostana u Čakovcu, a neizravno i cjelokupno
svećenstvo u Međimurju. Štoviše, dio istražnog materijala i
osobito medijska prezentacija suđenja optuživali su i cijelu
Katoličku crkvu u Jugoslaviji, na čelu s Alojzijem Stepincem.
Naime, suđenje u Varaždinu poklopilo se s pripremama za suđenje
zagrebačkom nadbiskupu, a presuda je donesena samo nekoliko dana
prije njegova uhićenja. S obzirom na donekle neočekivane
razmjere koje je postupak u Varaždinu poprimio, sačuvani
arhivski materijal o istome je vrlo velik, a i posljedice su
bile višestruke. Osuđeni u postupku kažnjeni su vrlo teškim
kaznama, neki od njihovih prijatelja i poznanika su također
kasnije bili uhićeni, a nekoliko njih je čak i ubijeno bez suda
od strane vlasti. Dio iznuđenih i konstruiranih izjava osuđenih,
dugo se, krajnje propagandistički, koristio za opisivanje
navodne političke i moralne odgovornosti Katoličke crkve u
vremenima neposredno nakon Drugoga svjetskog rata, a čak ni
danas ta stigma nije do kraja uklonjena u javnosti. Autor u
članku raščlanjuje različite vrste izvora kako bi utvrdio svu
slojevitost postupka u Varaždinu, pokušavajući ih objasniti u
širem političkom, vremenskom, teritorijalnom i moralnom aspektu.
Ključne riječi: Stepinac, franjevački samostan,
Međimurje, Čakovec, Varaždin, Nedelišče, Selnica, križari,
suđenje, komunizam.
Summary:
Clerical
proceedings in Međimurje in September 1946 –
introduction to the trial of archbishop Stepinac
p. 75.
In August and September of
1946 in Varaždin, an investigation and trial has been conducted
to ten people from Međimurje, among them, four were clergymen:
Dragutin Gazivoda, Ivan Kolenko, Josip Lukša and Norbert Žalig.
Everyone accused was convicted guilty for allegedly helping the
terrorists, so called “crusaders”. Although the court trial was
named after the chaplain from Nedelišče, Dragutin Gazivoda, the
investigators and plaintiffs pursued their goal of accusing
primarily the activities of the Franciscan monastery in Čakovec,
while indirectly the entire clergy in Međimurje. Moreover, a
part of the judicial investigation and especially the media
presentation of the proceedings accused the entire Catholic
Church in Yugoslavia and the head Alojze Stepinac. Namely, the
proceedings in Varaždin coincided with the preparations for the
trial of the archbishop of Zagreb, and the judgment was made
only a few days prior to his arrest. Considering the somewhat
unexpected proportions that the process in Varaždin has taken,
the preserved archive material about it is quite large, and also
the consequences were multiple. Those sentenced to the process
were punished with severe retributions, also, some of their
friends and acquaintances were later on arrested, and some were
even killed from the authorities without court of law
proceedings. A part of extorted and constructed declarations of
the convicted were long after used for extreme propaganda in
order to describe the allegedly political and moral
responsibilities of the Catholic Church, and even today this
stigma has not been entirely eradicated from the public. The
author analyzes the different sources in order to determine the
entire stratification of the proceedings in Varaždin, trying to
explain them in a wider political, time, territorial and moral
aspect.
Key words:
Stepinac, Franciscan monastery, Međimurje, Čakovec, Varaždin,
Nedelišče, Selnica, crusaders, proceedings, communism.
(Objavljeno u
godišnjaku „Tkalčić“,
15./2011., br. 15.) |