|
DAMJANOVIĆ, Dragan. Gradnja i opremanje župne crkve Rođenja Blažene
Djevice Marije u Granešini.
Izvorni znanstveni rad. Str.
339-386.
Sažetak
|
Župna crkva Rođenja
Blažene Djevice Marije u Granešini, mjestu sjeveroistočno od
Zagreba (danas u granicama grada), na obroncima Medvednice,
jedan je od najvažnijih spomenika sakralne arhitekture
historicizma središnje Hrvatske. Zahvaljujući pokroviteljstvu
Prvostolnoga kaptola zagrebačkog nad župom, projektiranje nove
građevine, na mjestu starije srednjovjekovne barokizirane crkve
stradale u potresu 1880. godine, povjereno je arhitektu Hermanu
Bolléu koji je, usprkos ograničenim sredstvima koje je imao na
raspolaganju ostvario u Granešini jednu od svojih najranijih i
najkvalitetnijih novosagrađenih sakralnih građevina.
Crkva je građena u razdoblju od 1885. do 1886. kao trobrodna
jednotoranjska novogotička bazilika s transeptom i
višestraničnim svetištem. Oblikovno rješenje Bollé je izveo pod
snažnim utjecajem crkve Svete Brigitte u Brigittenauu, predgrađu
Beča, građene prema projektima Friedricha Schmidta, u razdoblju
od 1867. do 1874. godine.
Tijekom 1887. opremljena je novim oltarima, propovjedaonicom,
orgu¬ljama, klupama i ispovjedaonicama, izvedenima po Bolléovim
nacrtima od strane uglednih zagrebačkih obrtnika (Slavoljuba
Wagmeistera, Friedricha Häckera, Antuna Mesića i drugih). Od
značajnijih dijelova opreme stare crkve zadržan je u novoj
građevini samo kasnogotički kip Bogorodice s Kristom u naručju,
izrađen vjerojatno u drugoj polovici 15. stoljeća.
Unutrašnjost je oslikana 1899. najvećim dijelom ukrasnim oslikom
s nekoliko figurativnih polja. Izradu oslika započeo je Richard
Rojnik. No, zbog sukoba sa župnikom, završio je samo svodove.
Skupina slikara koje je nadzirao Ivan Tišov: Josip i Mijo
Butković, Ivan Zenc, Antun Špende i Neihäusler izveli su ostatak
ukrasnog oslika zidova brodova i svetišta crkve, a Lovro Sirnik
figurativne kompozicije. Bogata višebojnost oslika i variranje
motiva postavljaju ukrasno slikarstvo granešinske crkve na
istaknuto mjesto u umjetnosti historicizma u Hrvatskoj.
Ključne riječi:
Granešina, Herman Bollé, novogotika, historicizam, Richard
Rojnik, Prvostolni kaptol zagrebački.
Résumé: La construction et l'aménagement de
l'intérieur de l'église paroissiale de la
Nativité-de-la-Bienheureuse-Vierge-Marie à Granešina.
p. 385-386.
L'église paroissiale de la
Nativité-de-la-Bienheureuse-Vierge-Marie à Granešina, village
situé au nord-est de Zagreb (aujourd’hui dans les limites de la
ville), sur les collines du mont Medvednica, constitue l’un des
plus importants monuments de l’architecture sacrale du période
de l'historicisme dans la Croatie centrale. Grâce au patronage
du Chapitre cathédral de Zagreb, le projet du nouvel édifice qui
devait être érigé à l'emplacement d'une église médiévale – plus
tard baroquisée, laquelle avait été détruite dans le tremblement
de terre de 1880, fut confié à l'architecte Herman Bollé qui,
malgré les moyens financiers limités dont il disposait à
l'époque, réalisa à Granešina l’un de ses premiers projets – à
la fois des mieux réussis - d’édifices sacraux.
L'église, dont la construction dura de 1885 à 1886, fut conçue
comme une basilique néogothique, composée de trois nefs, d'un
transept et d'un sanctuaire polygonal, et flanquée d'un clocher.
Dans son concept Bollé s'inspira fort de l'église de
Sainte-Brigitte à Brigittenau, faubourg de Vienne, édifiée selon
le projet de Friedrich Schmidt dans la période de 1867 à 1874.
Durant 1887 l'église fut dotée de nouveaux autels, d'une chaire,
d'un orgue, de bancs et de confessionaux, le tout exécuté –
selon les projets de Bollé – par les artisans de Zagreb connus à
l'époque, tels Slavoljub Wagmeister, Friedrich Häcker,
Antun/Antoine Mesić et d'autres. Des éléments de l'intérieur de
la vieille église l'on ne garda qu'une statue gothique tardive
représentant la Notre-Dame avec le petit Christ dans les bras
datant probablement de la seconde moitié du 15e siècle.
L'intérieur fut peint en 1899 principalement en fresques
décoratives avec quelques représentations figuratives.
L'exécution des peintures murales fut commencée par Richard
Rojnik. Cependant, s'étant fâché avec le curé, il ne finit que
les voûtes. Le groupe de peintres sous la direction de Ivan/Jean
Tišov - Josip/Joseph et Mijo/Michel Butković, Ivan/Jean Zenc,
Antun/Antoine Špende et Neihäusler achevèrent la peinture des
murs des nefs et du sanctuaire de l'église, tandis que
Lovro/Laurent Sirnik réalisa les compositions figurales. Le
riche chromatisme des fresques ainsi que la variation des motifs
assurent à la peinture décorative de l'église de Granešina une
place distinguée dans l’art de l’historicisme croate.
Mots-clés : Granešina, Herman Bollé, néogothique, historicisme,
Richard Rojnik, Jean Tišov, Chapitre cathédral de Zagreb.
Traduit par Jelena Puškarić.
(Objavljeno u
godišnjaku „Tkalčić“,
15./2011., br. 15.) |