DAMJANOVIĆ, Dragan. Gradnja i opremanje župne crkve Rođenja Blažene Djevice Marije u Granešini.
Izvorni znanstveni rad. Str. 
339-386.


Sažetak

 

Župna crkva Rođenja Blažene Djevice Marije u Granešini, mjestu sjeveroistočno od Zagreba (danas u granicama grada), na obroncima Medvednice, jedan je od najvažnijih spomenika sakralne arhitekture historicizma središnje Hrvatske. Zahvaljujući pokroviteljstvu Prvostolnoga kaptola zagrebačkog nad župom, projektiranje nove građevine, na mjestu starije srednjovjekovne barokizirane crkve stradale u potresu 1880. godine, povjereno je arhitektu Hermanu Bolléu koji je, usprkos ograničenim sredstvima koje je imao na raspolaganju ostvario u Granešini jednu od svojih najranijih i najkvalitetnijih novosagrađenih sakralnih građevina.
Crkva je građena u razdoblju od 1885. do 1886. kao trobrodna jednotoranjska novogotička bazilika s transeptom i višestraničnim svetištem. Oblikovno rješenje Bollé je izveo pod snažnim utjecajem crkve Svete Brigitte u Brigittenauu, predgrađu Beča, građene prema projektima Friedricha Schmidta, u razdoblju od 1867. do 1874. godine.
Tijekom 1887. opremljena je novim oltarima, propovjedaonicom, orgu¬ljama, klupama i ispovjedaonicama, izvedenima po Bolléovim nacrtima od strane uglednih zagrebačkih obrtnika (Slavoljuba Wagmeistera, Friedricha Häckera, Antuna Mesića i drugih). Od značajnijih dijelova opreme stare crkve zadržan je u novoj građevini samo kasnogotički kip Bogorodice s Kristom u naručju, izrađen vjerojatno u drugoj polovici 15. stoljeća.
Unutrašnjost je oslikana 1899. najvećim dijelom ukrasnim oslikom s nekoliko figurativnih polja. Izradu oslika započeo je Richard Rojnik. No, zbog sukoba sa župnikom, završio je samo svodove. Skupina slikara koje je nadzirao Ivan Tišov: Josip i Mijo Butković, Ivan Zenc, Antun Špende i Neihäusler izveli su ostatak ukrasnog oslika zidova brodova i svetišta crkve, a Lovro Sirnik figurativne kompozicije. Bogata višebojnost oslika i variranje motiva postavljaju ukrasno slikarstvo granešinske crkve na istaknuto mjesto u umjetnosti historicizma u Hrvatskoj.

Ključne riječi: Granešina, Herman Bollé, novogotika, historicizam, Richard Rojnik, Prvostolni kaptol zagrebački.

Résumé: La construction et l'aménagement de l'intérieur de l'église paroissiale de la Nativité-de-la-Bienheureuse-Vierge-Marie à Granešina. 

p. 385-386.


L'église paroissiale de la Nativité-de-la-Bienheureuse-Vierge-Marie à Granešina, village situé au nord-est de Zagreb (aujourd’hui dans les limites de la ville), sur les collines du mont Medvednica, constitue l’un des plus importants monuments de l’architecture sacrale du période de l'historicisme dans la Croatie centrale. Grâce au patronage du Chapitre cathédral de Zagreb, le projet du nouvel édifice qui devait être érigé à l'emplacement d'une église médiévale – plus tard baroquisée, laquelle avait été détruite dans le tremblement de terre de 1880, fut confié à l'architecte Herman Bollé qui, malgré les moyens financiers limités dont il disposait à l'époque, réalisa à Granešina l’un de ses premiers projets – à la fois des mieux réussis - d’édifices sacraux.
L'église, dont la construction dura de 1885 à 1886, fut conçue comme une basilique néogothique, composée de trois nefs, d'un transept et d'un sanctuaire polygonal, et flanquée d'un clocher. Dans son concept Bollé s'inspira fort de l'église de Sainte-Brigitte à Brigittenau, faubourg de Vienne, édifiée selon le projet de Friedrich Schmidt dans la période de 1867 à 1874.
Durant 1887 l'église fut dotée de nouveaux autels, d'une chaire, d'un orgue, de bancs et de confessionaux, le tout exécuté – selon les projets de Bollé – par les artisans de Zagreb connus à l'époque, tels Slavoljub Wagmeister, Friedrich Häcker, Antun/Antoine Mesić et d'autres. Des éléments de l'intérieur de la vieille église l'on ne garda qu'une statue gothique tardive représentant la Notre-Dame avec le petit Christ dans les bras datant probablement de la seconde moitié du 15e siècle.
L'intérieur fut peint en 1899 principalement en fresques décoratives avec quelques représentations figuratives. L'exécution des peintures murales fut commencée par Richard Rojnik. Cependant, s'étant fâché avec le curé, il ne finit que les voûtes. Le groupe de peintres sous la direction de Ivan/Jean Tišov - Josip/Joseph et Mijo/Michel Butković, Ivan/Jean Zenc, Antun/Antoine Špende et Neihäusler achevèrent la peinture des murs des nefs et du sanctuaire de l'église, tandis que Lovro/Laurent Sirnik réalisa les compositions figurales. Le riche chromatisme des fresques ainsi que la variation des motifs assurent à la peinture décorative de l'église de Granešina une place distinguée dans l’art de l’historicisme croate.

Mots-clés : Granešina, Herman Bollé, néogothique, historicisme, Richard Rojnik, Jean Tišov, Chapitre cathédral de Zagreb.

Traduit par Jelena Puškarić.

 

 (Objavljeno u godišnjaku „Tkalčić“, 15./2011., br. 15.)