Stjepan RAZUM, Životopis Ivana Krstitelja Tkalčića.
Izvorni znanstveni rad. Str. 7-262.


Sažetak

 

Autor nam u ovoj raspravi predstavlja život poznatoga zagrebačkoga povjesničara, svećenika Ivana Krstitelja Tkalčića. Dosad je bio poznat više po svojim djelima nego li svojim životom. Sve što je do sada o njemu napisano, bilo kao sjećanja ili pak prigodni tekstovi, predstavljalo je samo isječke iz njegovoga života. Autor nam sada prvi put donosi jedan cjeloviti Tkalčićev životopis. Tkalčić, koji je gotovo cijeli svoj život proveo u zagrebačkom duhovnom prostoru, predstavljen je u ovom životopisu u svom odnosu prema ustanovama u kojima je bio djelatan i prema pojedincima s kojima je bio u doticaju; to su, s jedne strane, Prvostolni kaptol zagrebački, tadašnja Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, grad Zagreb, odnosno njegovo poglavarstvo i razna kulturna društva, a s druge strane zagrebački nadbiskupi Haulik, Mihalović i Posilović, te prijatelji i drugi suvremenici s kojima se družio. Tkalčićev književni rad ovdje nije napose i sustavno obrađen, jer to su već učinili Dane Gruber, povodom njegove smrti 1905. g., i Stjepan Antoljak, u svojoj knjizi 1992. godine, na koje radove i autor upućuje. Stoga zasebno poglavlje o književnom radu u ovom životopisu govori samo o nekim vidovima tog rada. U uvodnim poglavljima predstavljena je Tkalčićeva obitelj, njegovo školovanje i svećenička služba u Sisku. U završnim pak poglavljima zabilježene su dvije Tkalčićeve obljetnice, raščlanjena oporuka i opisana bolest koja je prethodila samoj smrti.

            I. K. Tkalčić rodio se 1840. i umro 1905. u Zagrebu. Cijelo je školovanje prošao u Zagrebu gdje je 1862. zaređen za svećenika. Nakon petogodišnjeg službovanja u svojstvu duhovbnog pomoćnika u Sisku, 1867. g. vraća se u Zagreb, gdje ga Prvostolni kaptol zagrebački imenuje nadarbenikom prvostolne crkve. Unutar Kaptola obnašat će razne službe, od kojih je najznačajnija ona arhivarska u Kaptolskom arhivu, koju je obnašao od 1869. do 1880. g. U to je vrijeme objavio dva sveska “Povjestnih spomenika Zagrebačke nadbiskupije”. Prestanak ove službe uslijedio je zbog određenih nesporazuma s kanonicima. Svoju ljubav prema arhivu Tkalčić je iskazivao nakon toga u okviru JAZU, koja ga je izabrala za svoga knjižničara i arhivara, 1882. g. Knjižničar će ostati do 1892., a arhivar do 1896. g. U tom se prostoru dobro snašao, jer je već od 1875. g. bio dopisnim članom, a od 1883. i pravim članom Akademije. U međuvremenu, na temelju zaključka zagrebačkoga gradskog zastupstva iz 1883. g., počeo je rad na objelodanjivanju “Povjestnih spomenika slob. kr. grada Zagreba”, od kojih je objavio 11 svezaka, čime je stekao slavni glas širom Europe. Nakon ostavke na arhivarsku službu, koju je podnio 1896. g., povukao se zbog svoje bolesti u svoj dom gdje je neumorno radio do posljednjega dana svoga života.

            I. K. Tkalčić bio je samouk u paleografiji i povjesnici. Kako je tome posvetio cijeli svoj život, stekao je na tom području priznati glas stručnjaka. Njegova su djela postala temeljem gotovo svih budućih povijesnih rasprava, u kojima se navode kao mjerodavni izvor. Njegovo ničim pokolebano hrvatsko rodoljublje i potpuna zaljubljenost u arhiv i u povjesnicu, prouzročili su kod nekih suvremenika, osobito crkvenih dostojanstvenika, protivnički stav prema njemu. To su prema njemu očitovali u jednom trenutku nadbiskup Mihalović i djelomično Kaptol. U tome treba tražiti izvor sumnji i optužbi, proširenih osobito poslije njegove smrti, da je iz Kaptolskog arhiva otuđio neke predmete i predao ih u Akademijin arhiv. Sva ova osporavanja i sumnje ovim životopisom dobivaju svoje pravo mjesto. Usprkos svim još nerazjašnjenim činjenicama, Tkalčićeve velike zasluge za našu hrvatsku i zagrebačku povjesnicu ostaju neuzdrmane.

            Na početku ovog životopisa autor donosi popis radova koji govore o I. K. Tkalčiću, a u prilogu su, pak, doneseni važniji događaji iz Tkalčićeva života u vremenskom slijedu, popis pisama koja se čuvaju u njegovoj ostavštini u Arhivu HAZU, kao i popis svih Tkalčićevih radova.

 

Riassunto: Biografia di Ivan Krstitelj Tkalčić (Giovanni Battista Tkalčić)


In questo saggio l’autore ci presenta la vita del celebre storico zagrabiense, sacerdote Giovanni Battista Tkalčić. Finora era conosciuto più per la sua opera che per la sua vita. Tutto quello che era finora su di lui scritto, sia come ricordo sia come testi d’occasione, presenta soltanto dei fragmenti della sua vita. L’autore ci porta adesso per la prima volta una biografia completa. Tkalčić ha vissuto quasi tutta la sua vita nell’ambiente spirituale zagrabiense. Perciň lui viene presentato in questa biografia nei confronti delle istitutizioni zagrabiensi nelle quali era attivo, come anche nei confronti delle persone con le quali era in contatto. Questi sono, da una parte, il Capitolo cattedrale zagrabiense, allora l’Accademia dei slavi meridionali delle scienze e belle arti, la città Zagabria (Zagreb) cioè il suo municipio, e varie societá culturali, e dall’altra parte, gli arcivescovi di Zagreb Haulik, Mihalović e Posilović, come anche gli amici e gli altri contemporanei con quali ebbe relazioni. Le opere letterarie di Tkalčić non sono particolarmente e sistematicamente trattate in questa sede, perché questo hanno fatto già Dane Gruber in occasione della sua morte nell’anno 1905 e Stjepan Antoljak nel suo libro nel 1992, ai quali lavori l’autore rinvia. Perciò, un capitolo dedicato alle sue opere letterarie parla soltanto di qualche aspetto di questo lavoro. Nei capitoli introduttivi viene presentata la famiglia di Tkalčić, i suoi studi e il servizio sacerdotale a Sisak (Siscia). Nei capitoli conclusivi invece vengono menzionati due anniversari di Tkalčić, viene analizzato il testamento e descritta malattia che precedette alla morte.

            I. K. Tkalčić nacque il 1840 e morì il 1905 a Zagreb. Tutti gli studi li ha fatti a Zagreb, dove nel 1862 ricevette l’ordine sacerdotale. Dopo il quinquennale servizio in qualità di vicario parrochiale a Sisak, nell’anno 1867  torna a Zagreb, dove il Capitolo cattedrale lo nomina il prebendario della chiesa cattedrale. Nell’ambito del Capitolo esercita le diverse cariche, delle quali il più importante è quella archivistica nell’Archivio capitolare, esercitata dal 1869 fino al 1880. In questo periodo ha pubblicato i due volumi di “Monumenta historica episcopatus Zagrabiensis”. La cessazione di questo servizio archivistico seguì dopo un certo disaccordo con i canonici. Dopo di ciò, la sua passione per l’archivio, Tkalčić la effetuava nell’ambito dell’Accademia dei slavi meridionali (odierna Accademia delle Scienze e belli Arti di Croazia), la quale lo scelse per il suo bibliotecario e archivario nel 1882. Il servizio del bibliotecario svolge fino al 1892, mentre quello dell’archivario fino a 1896. In questo ambito egli si trovò bene. Infatti, dal 1875 egli fu il membro corrispondente, e dal 1883 il membro ordinario dell’Accademia. Nel frattempo, in base della decisione del municipio zagrabiense del 1883 iniziň il lavoro della pubblicazione di “Monumenta historica civitatis Zagrabiensis”, di cui pubblicò 11 volumi. Con questo lavoro acquistò la fama celebre per tutta l’Europa. Dopo essersi dimesso dal servizio archivistico nel 1896, si ritirň a causa della sua malattia nella propria casa, dove instancabilmente ha lavorato fino all’ultimo respiro della sua vita.

            I. K. Tkalčić era autodidatta nella paleografia e storia. Siccome si dedicò a questo lavoro durante la maggior parte della sua vita, acquistò in questo campo fama dell’esperto riconosciuto. Le sue opere sono diventate il fondamento quasi di tutti i seguenti studi storici, nei quali esse vengono citate come le fonti autorevoli. Il suo incrollabile patriottismo croato e la sua passione per archivi e storia, hanno causato presso alcuni suoi contemporanei, specialmente prelati ecclesiastici, un atteggiamento avversario nei suoi confronti. Tale atteggiamento lo espressero in un periodo l’arcivescovo Josip (Giuseppe) Mihalović e parzialmente il Capitolo. Da qui provengono anche i dubbi e le accuse, allargate specialmente dopo la sua morte, di aver allienato alcuni documenti dall’Archivio capitolare, i quali li avrebbe poi consegnato all’Archivio dell’Accademia. Tutte le contestazioni e dubbi vengono con questa biografia adeguatamente chiariti. Nonostante tutti i fatti ancora non spiegati, i meriti di Tkalčić per la storia croata e specialmente quella della città della diocesi di Zagreb rimangono inconcussi.

            All’inizio di questa biografia l’autore riporta bibliografia su di I. K. Tkalčić, mentre nell’aggiunta vengono cronologicamente riportate le vicende più importanti dalla vita di Tkalčić, poi l’elenco delle lettere che si conservano nella sua lasciata nell’Archivio dell’Academia, come anche la bibliografia delle opere di Tkalčić.

 

(Objavljeno u godišnjaku „Tkalčić“, 1./1997., br. 1.)