|
Stjepan RAZUM, Životopis Ivana
Krstitelja Tkalčića.
Izvorni znanstveni rad. Str. 7-262.
Sažetak
|
Autor nam u ovoj raspravi
predstavlja život poznatoga zagrebačkoga povjesničara, svećenika
Ivana Krstitelja Tkalčića. Dosad je bio poznat više po svojim
djelima nego li svojim životom. Sve što je do sada o njemu
napisano, bilo kao sjećanja ili pak prigodni tekstovi,
predstavljalo je samo isječke iz njegovoga života. Autor nam
sada prvi put donosi jedan cjeloviti Tkalčićev životopis.
Tkalčić, koji je gotovo cijeli svoj život proveo u zagrebačkom
duhovnom prostoru, predstavljen je u ovom životopisu u svom
odnosu prema ustanovama u kojima je bio djelatan i prema
pojedincima s kojima je bio u doticaju; to su, s jedne strane,
Prvostolni kaptol zagrebački, tadašnja Jugoslavenska akademija
znanosti i umjetnosti, grad Zagreb, odnosno njegovo poglavarstvo
i razna kulturna društva, a s druge strane zagrebački nadbiskupi
Haulik, Mihalović i Posilović, te prijatelji i drugi suvremenici
s kojima se družio. Tkalčićev književni rad ovdje nije napose i
sustavno obrađen, jer to su već učinili Dane Gruber, povodom
njegove smrti 1905. g., i Stjepan Antoljak, u svojoj knjizi
1992. godine, na koje radove i autor upućuje. Stoga zasebno
poglavlje o književnom radu u ovom životopisu govori samo o
nekim vidovima tog rada. U uvodnim poglavljima predstavljena je
Tkalčićeva obitelj, njegovo školovanje i svećenička služba u
Sisku. U završnim pak poglavljima zabilježene su dvije
Tkalčićeve obljetnice, raščlanjena oporuka i opisana bolest koja
je prethodila samoj smrti.
I. K. Tkalčić
rodio se 1840. i umro 1905. u Zagrebu. Cijelo je školovanje
prošao u Zagrebu gdje je 1862. zaređen za svećenika. Nakon
petogodišnjeg službovanja u svojstvu duhovbnog pomoćnika u
Sisku, 1867. g. vraća se u Zagreb, gdje ga Prvostolni kaptol
zagrebački imenuje nadarbenikom prvostolne crkve. Unutar Kaptola
obnašat će razne službe, od kojih je najznačajnija ona
arhivarska u Kaptolskom arhivu, koju je obnašao od 1869. do
1880. g. U to je vrijeme objavio dva sveska “Povjestnih
spomenika Zagrebačke nadbiskupije”. Prestanak ove službe
uslijedio je zbog određenih nesporazuma s kanonicima. Svoju
ljubav prema arhivu Tkalčić je iskazivao nakon toga u okviru
JAZU, koja ga je izabrala za svoga knjižničara i arhivara, 1882.
g. Knjižničar će ostati do 1892., a arhivar do 1896. g. U tom se
prostoru dobro snašao, jer je već od 1875. g. bio dopisnim
članom, a od 1883. i pravim članom Akademije. U međuvremenu, na
temelju zaključka zagrebačkoga gradskog zastupstva iz 1883. g.,
počeo je rad na objelodanjivanju “Povjestnih spomenika slob. kr.
grada Zagreba”, od kojih je objavio 11 svezaka, čime je stekao
slavni glas širom Europe. Nakon ostavke na arhivarsku službu,
koju je podnio 1896. g., povukao se zbog svoje bolesti u svoj
dom gdje je neumorno radio do posljednjega dana svoga života.
I. K. Tkalčić
bio je samouk u paleografiji i povjesnici. Kako je tome posvetio
cijeli svoj život, stekao je na tom području priznati glas
stručnjaka. Njegova su djela postala temeljem gotovo svih
budućih povijesnih rasprava, u kojima se navode kao mjerodavni
izvor. Njegovo ničim pokolebano hrvatsko rodoljublje i potpuna
zaljubljenost u arhiv i u povjesnicu, prouzročili su kod nekih
suvremenika, osobito crkvenih dostojanstvenika, protivnički stav
prema njemu. To su prema njemu očitovali u jednom trenutku
nadbiskup Mihalović i djelomično Kaptol. U tome treba tražiti
izvor sumnji i optužbi, proširenih osobito poslije njegove
smrti, da je iz Kaptolskog arhiva otuđio neke predmete i predao
ih u Akademijin arhiv. Sva ova osporavanja i sumnje ovim
životopisom dobivaju svoje pravo mjesto. Usprkos svim još
nerazjašnjenim činjenicama, Tkalčićeve velike zasluge za našu
hrvatsku i zagrebačku povjesnicu ostaju neuzdrmane.
Na početku
ovog životopisa autor donosi popis radova koji govore o I. K.
Tkalčiću, a u prilogu su, pak, doneseni važniji događaji iz
Tkalčićeva života u vremenskom slijedu, popis pisama koja se
čuvaju u njegovoj ostavštini u Arhivu HAZU, kao i popis svih
Tkalčićevih radova.
Riassunto:
Biografia di Ivan Krstitelj Tkalčić
(Giovanni Battista Tkalčić)
In questo
saggio l’autore ci presenta la vita del celebre storico
zagrabiense, sacerdote Giovanni Battista Tkalčić. Finora era
conosciuto più per la sua opera che per la sua vita. Tutto
quello che era finora su di lui scritto, sia come ricordo sia
come testi d’occasione, presenta soltanto dei fragmenti della
sua vita. L’autore ci porta adesso per la prima volta una
biografia completa. Tkalčić ha vissuto quasi tutta la sua vita
nell’ambiente spirituale zagrabiense. Perciň lui viene
presentato in questa biografia nei confronti delle istitutizioni
zagrabiensi nelle quali era attivo, come anche nei confronti
delle persone con le quali era in contatto. Questi sono, da una
parte, il Capitolo cattedrale zagrabiense, allora l’Accademia
dei slavi meridionali delle scienze e belle arti, la città
Zagabria (Zagreb) cioè il suo municipio, e varie societá
culturali, e dall’altra parte, gli arcivescovi di Zagreb Haulik,
Mihalović e Posilović, come anche gli amici e gli altri
contemporanei con quali ebbe relazioni. Le opere letterarie di
Tkalčić non sono particolarmente e sistematicamente trattate in
questa sede, perché questo hanno fatto già Dane Gruber in
occasione della sua morte nell’anno 1905 e Stjepan Antoljak nel
suo libro nel 1992, ai quali lavori l’autore rinvia. Perciò, un
capitolo dedicato alle sue opere letterarie parla soltanto di
qualche aspetto di questo lavoro. Nei capitoli introduttivi
viene presentata la famiglia di Tkalčić, i suoi studi e il
servizio sacerdotale a Sisak (Siscia). Nei capitoli conclusivi
invece vengono menzionati due anniversari di Tkalčić, viene
analizzato il testamento e descritta malattia che precedette
alla morte.
I. K. Tkalčić nacque il 1840 e morì il 1905 a
Zagreb. Tutti gli studi li ha fatti a Zagreb, dove nel 1862
ricevette l’ordine sacerdotale. Dopo il quinquennale servizio in
qualità di vicario parrochiale a Sisak, nell’anno 1867 torna a
Zagreb, dove il Capitolo cattedrale lo nomina il prebendario
della chiesa cattedrale. Nell’ambito del Capitolo esercita le
diverse cariche, delle quali il più importante è quella
archivistica nell’Archivio capitolare, esercitata dal 1869 fino
al 1880. In questo periodo ha pubblicato i due volumi di
“Monumenta historica episcopatus Zagrabiensis”. La cessazione di
questo servizio archivistico seguì dopo un certo disaccordo con
i canonici. Dopo di ciò, la sua passione per l’archivio, Tkalčić
la effetuava nell’ambito dell’Accademia dei slavi meridionali
(odierna Accademia delle Scienze e belli Arti di Croazia), la
quale lo scelse per il suo bibliotecario e archivario nel 1882.
Il servizio del bibliotecario svolge fino al 1892, mentre quello
dell’archivario fino a 1896. In questo ambito egli si trovò
bene. Infatti, dal 1875 egli fu il membro corrispondente, e dal
1883 il membro ordinario dell’Accademia. Nel frattempo, in base
della decisione del municipio zagrabiense del 1883 iniziň il
lavoro della pubblicazione di “Monumenta historica civitatis
Zagrabiensis”, di cui pubblicò 11 volumi. Con questo lavoro
acquistò la fama celebre per tutta l’Europa. Dopo essersi
dimesso dal servizio archivistico nel 1896, si ritirň a causa
della sua malattia nella propria casa, dove instancabilmente ha
lavorato fino all’ultimo respiro della sua vita.
I. K. Tkalčić era autodidatta
nella paleografia e storia. Siccome si dedicò a questo lavoro
durante la maggior parte della sua vita, acquistò in questo
campo fama dell’esperto riconosciuto. Le sue opere sono
diventate il fondamento quasi di tutti i seguenti studi storici,
nei quali esse vengono citate come le fonti autorevoli. Il suo
incrollabile patriottismo croato e la sua passione per archivi e
storia, hanno causato presso alcuni suoi contemporanei,
specialmente prelati ecclesiastici, un atteggiamento avversario
nei suoi confronti. Tale atteggiamento lo espressero in un
periodo l’arcivescovo Josip (Giuseppe) Mihalović e parzialmente
il Capitolo. Da qui provengono anche i dubbi e le accuse,
allargate specialmente dopo la sua morte, di aver allienato
alcuni documenti dall’Archivio capitolare, i quali li avrebbe
poi consegnato all’Archivio dell’Accademia. Tutte le
contestazioni e dubbi vengono con questa biografia adeguatamente
chiariti. Nonostante tutti i fatti ancora non spiegati, i meriti
di Tkalčić per la storia croata e specialmente quella della
città della diocesi di Zagreb rimangono inconcussi.
All’inizio di questa biografia l’autore riporta
bibliografia su di I. K. Tkalčić, mentre nell’aggiunta vengono
cronologicamente riportate le vicende più importanti dalla vita
di Tkalčić, poi l’elenco delle lettere che si conservano nella
sua lasciata nell’Archivio dell’Academia, come anche la
bibliografia delle opere di Tkalčić.
(Objavljeno u
godišnjaku „Tkalčić“,
1./1997., br. 1.) |