Dr. Agneza SZABO, Govori zagrebačkog nadbiskupa Jurja Haulika u Hrvatskome saboru 1861. te 1865.-1867. godine
Izvorni  znanstveni rad. Str. 487-561.


Sažetak

 

U ovom prinosu autorica nam predstavlja dosada neistraženu političku djelatnost prvoga zagrebačkoga nadbiskupa, stožernika Jurja Haulika. To čini objelodanjivanjem 12 Haulikovih govora koje je izrekao u dvama saborskim sazivima, 1861. te 1865.-1867. godine. Haulik je bio član Sabora po svojoj službi (dakle, virilni član) kao zagrebački nadbiskup. Tijekom značajnih političkih državno-pravnih uređivanja odnosa s Ugarskom i Austrijom, o kojima se raspravljalo na hrvatskom Saboru šesdesetih godina prošlog stoljeća, nadbiskup Haulik dosljedno je zastupao jasni politički stav: Hrvatska može stupiti u savez s Ugarskom tek onda kad joj ona prizna samostalnost, neovisnost i teritorijalnu cjelovitost, a ako to ne želi učiniti, Hrvatska treba svoj državni odnos urediti izravno s kraljem. U tom smislu zalagao se da hrvatski Sabor pošalje svoje zastupnike u bečko Državno vijeće, kao središnji parlament. Poštivao je kralja kao zakonitog suverena i nije se slagao s mišljenjem nekih članova Sabora koji su išli za ujedinjenjem svih južnoslavenskih naroda, jer takvo ujedinjenje Hrvatskoj ne jamči bolju budućnost, a inače ostvarilo bi se samo putem prolijevanja krvi. Upravo ovakvi stavovi potisnuli su Haulika na rub u budućem povijesnom prosuđivanju, osobito onom jugoslavenskom. Tumačeći povijesne okolnosti u kojima su spomenuti govori izrečeni, te samim njihovim objelodanjivanjem, autorica nam omogućuje da stvorimo ispravni, pozitivni sud o nadbiskupu Hauliku i njegovoj političkoj djelatnosti.

 

Zusammenfassung: Reden des Zagreber Erzbischofs Juraj Haulik in Kroatischen Landtag 1861 und 1865-1867


In diesem Beitrag schildert die Autorin die bisher unerforschte politische Tätigkeit des ersten Zagreber Erzbischofs, Kardinal Juraj Haulik. Die Schilderung umfasst 12 Reden, die J. Haulik während zwei Landtagsperioden 1861 und auch 1865-1867 hielt. Haulik war Landtagsmitglied nach seinem Dienst als Zagreber Erzbischof (also Virilmitglied). Während der sehr wichtigen politischen staatlich-rechtlichen Festlegung der Beziehungen mit Ungarn und Österreich, die auf der Tagesordnung des Kroatischen Landtags in der 60-er Jahren vorigen Jahrhunderts waren, vertrat Erzbischof Haulik konsequent die klare politische Stellungnahme: Kroatien kann einen Bund mit Ungarn eingehen, erst nachdem Ungarn die Selbständigkeit, Unabhängigkeit und territoriale Integrität Kroatiens anerkannt hat. Falls Ungarn das nicht tut, soll Kroatien seine staatlichen Beziehungen unmittelbar mit dem Kaiser regeln. In diesem Sinne setzt er sich dafür ein, daß der Kroatische Landtag seine Vertreter in den Wiener Staatsrat als das Zentralparlament schickt. Erzbischof Haulik respektierte den Keiser als den legalen Souverän und teilte nicht die Meinung mancher Landtagsmitglieder, die sich für die Vereinigung aller südslawischen Völker einsetzten, denn eine derartige Vereinigung war keine Garantie für eine bessere Zukunft Kroatiens, und konnte auch nur auf dem blutigen Wege Verwirklichkeit werden. Gerade diese Stellungnahme rückte Haulik an den Rand in der künftigen geschichtlichen Bewertung, besonders im ehemaligen Jugoslawien. Durch die Deutung der geschichtlichen Umstände, in welchen die erwähnten Reden gehalten wurden, sowie durch dessen Veröffentlichung, lasst die Autorin Raum für ein richtiges und positives Urteil über Erzbischof Haulik und seine politische Tätigkeit.

 
(Objavljeno u godišnjaku „Tkalčić“, 1./1997., br. 1.)