|
Dr. Agneza SZABO, Govori zagrebačkog nadbiskupa Jurja Haulika
u Hrvatskome saboru 1861. te 1865.-1867. godine
Izvorni znanstveni rad. Str. 487-561.
Sažetak
|
U ovom prinosu autorica nam predstavlja dosada
neistraženu političku djelatnost prvoga zagrebačkoga nadbiskupa,
stožernika Jurja Haulika. To čini objelodanjivanjem 12
Haulikovih govora koje je izrekao u dvama saborskim sazivima,
1861. te 1865.-1867. godine. Haulik je bio član Sabora po svojoj
službi (dakle, virilni član) kao zagrebački nadbiskup. Tijekom
značajnih političkih državno-pravnih uređivanja odnosa s
Ugarskom i Austrijom, o kojima se raspravljalo na hrvatskom
Saboru šesdesetih godina prošlog stoljeća, nadbiskup Haulik
dosljedno je zastupao jasni politički stav: Hrvatska može
stupiti u savez s Ugarskom tek onda kad joj ona prizna
samostalnost, neovisnost i teritorijalnu cjelovitost, a ako to
ne želi učiniti, Hrvatska treba svoj državni odnos urediti
izravno s kraljem. U tom smislu zalagao se da hrvatski Sabor
pošalje svoje zastupnike u bečko Državno vijeće, kao središnji
parlament. Poštivao je kralja kao zakonitog suverena i nije se
slagao s mišljenjem nekih članova Sabora koji su išli za
ujedinjenjem svih južnoslavenskih naroda, jer takvo ujedinjenje
Hrvatskoj ne jamči bolju budućnost, a inače ostvarilo bi se samo
putem prolijevanja krvi. Upravo ovakvi stavovi potisnuli su
Haulika na rub u budućem povijesnom prosuđivanju, osobito onom
jugoslavenskom. Tumačeći povijesne okolnosti u kojima su
spomenuti govori izrečeni, te samim njihovim objelodanjivanjem,
autorica nam omogućuje da stvorimo ispravni, pozitivni sud o
nadbiskupu Hauliku i njegovoj političkoj djelatnosti.
Zusammenfassung:
Reden des Zagreber Erzbischofs Juraj
Haulik in Kroatischen Landtag 1861 und 1865-1867
In diesem Beitrag schildert die
Autorin die bisher unerforschte politische Tätigkeit des ersten
Zagreber Erzbischofs, Kardinal Juraj Haulik. Die Schilderung
umfasst 12 Reden, die J. Haulik während zwei Landtagsperioden
1861 und auch 1865-1867 hielt. Haulik war Landtagsmitglied nach
seinem Dienst als Zagreber Erzbischof (also Virilmitglied).
Während der sehr wichtigen politischen staatlich-rechtlichen
Festlegung der Beziehungen mit Ungarn und Österreich, die auf
der Tagesordnung des Kroatischen Landtags in der 60-er Jahren
vorigen Jahrhunderts waren, vertrat Erzbischof Haulik konsequent
die klare politische Stellungnahme: Kroatien kann einen Bund mit
Ungarn eingehen, erst nachdem Ungarn die Selbständigkeit,
Unabhängigkeit und territoriale Integrität Kroatiens anerkannt
hat. Falls Ungarn das nicht tut, soll Kroatien seine staatlichen
Beziehungen unmittelbar mit dem Kaiser regeln. In diesem Sinne
setzt er sich dafür ein, daß der Kroatische Landtag seine
Vertreter in den Wiener Staatsrat als das Zentralparlament
schickt. Erzbischof Haulik respektierte den Keiser als den
legalen Souverän und teilte nicht die Meinung mancher
Landtagsmitglieder, die sich für die Vereinigung aller
südslawischen Völker einsetzten, denn eine derartige Vereinigung
war keine Garantie für eine bessere Zukunft Kroatiens, und
konnte auch nur auf dem blutigen Wege Verwirklichkeit werden.
Gerade diese Stellungnahme rückte Haulik an den Rand in der
künftigen geschichtlichen Bewertung, besonders im ehemaligen
Jugoslawien. Durch die Deutung der geschichtlichen Umstände, in
welchen die erwähnten Reden gehalten wurden, sowie durch dessen
Veröffentlichung, lasst die Autorin Raum für ein richtiges und
positives Urteil über Erzbischof Haulik und seine politische
Tätigkeit.
(Objavljeno u godišnjaku
„Tkalčić“, 1./1997., br. 1.) |