|
Daniel FARLATI, Sisačka biskupija, sada Zagrebačka, područnica
Kaločke prvostolne nadbiskupije u Ugarskoj (1775.).
Prijevod rasprave s latinskoga. Prijevod Branke
Molnar, dopune prijevoda i bilješke Stjepana Razuma. Str. 9-45.
Sažetak
|
Ovdje se prvi put
objavljuje hrvatski prijevod povijesti Sisačke biskupije, koju
je u latinskom napisao Danijel Farlati i objavio u petom svesku
znamenitog djela “Sveti Ilirik”, 1775. godine. Koristeći se
latinskim izvorima, Farlati je opisao starodrevni Sisak, odnosno
Segestiku i Sisciju. Opisao je njegov smještaj unutar rimskih
upravnih pokrajina. Kršćanstvo je u Sisak, kao i u šire panonsko
okruženje došlo već u apostolsko vrijeme. Tako i sama Sisačka
biskupija ima svoje početke u apostolskom vremenu. Od sisačkih
biskupa, Farlatiju je poznato pet biskupa. To su Sv. Kvirin,
Marko, Konstancije, Ivan i Konstantin. Uz njih navodi i Kasta,
ali o njemu ne može gotovo ništa reći. Najveći dio u ovoj
pisanoj povijesti Sisačke biskupije Farlati je posvetio
mučeništvu Sv. Kvirina, koje je podnio za vrijeme cara
Dioklecijana, na početku 4. stoljeća. Donosi u doslovnom obliku
opis njegova mučeništva i u 26 napomena tumači pojedina mjesta,
osobe i događaje, koji su navedeni u opisu. Kvirinovi
nasljednici morali su uložiti puno napora u obrani pravovjerja,
protiv nadirućeg arijevstva, pa Farlati također puno prostora
posvećuje širenju i suzbijanju arijevstva u ovom panonskom
području. Premda mu nisu poznata imena drugih biskupa, Farlati
tvrdi da je Sisačka biskupija postojala u sedmom, pa čak i u
devetom stoljeću. Ugasila se kad su Ugri razorili Sisak. Sisačka
biskupija oživljena je u 11. stoljeću u Zagrebačkoj biskupiji.
Hrvatski prijevod ove povijesti, nastojeći sačuvati sve
osobitosti latinskog izvornika, učinila je Branka Molnar.
Prijevod je s izvornikom sravnio i u 75 bilježaka protumačio
Stjepan Razum.
Zusammenfassung:
Bistum Sisak, heute Zagreber Bistum,
ein Suffraganbistum vom Metropolitanerzbistum Kalocsa in Ungarn
(1775)
An
dieser Stelle wird zum ersten Mal die kroatische Übersetzung der
von Daniel Farlatus auf lateinisch verfassten und im fünften
Band des namhaften Werkes “Illyricum Sacrum” im Jahr 1775
publizierten Geschichte des Bistums Sisak, veröffentlicht. Indem
Farlatus sich lateinischer Quellen bediente, beschrieb er das
altertümliche Sisak, bzw. Segestika und Siscia. Er beschäftigte
sich mit seiner Lage innerhalb der römischen
Verwaltungsprovinzen. Das Christentum verbreitete sich im
pannonischen Raum schon zur apostolischen Zeit, so kam es auch
nach Sisak und die Anfänge des Bistums sollen in diese Zeit
reichen. Von Bischöfen in Sisak sind Farlatus fünf bekannt: Hl.
Quirinus, Markus, Konstantius, Johann und Konstantin. Es wird
auch Kast erwähnt, aber die Quellen über ihn sind äusserst
spärlich. Der grösste Teil der Geschichte von Farlatus über das
Bistum Sisak ist dem Martyrium des Hl. Quirinus zur Zeit des
Kaisers Diokletian zu Beginn des 4. Jh. gewidmet. Er gibt
wortwörtlich eine Beschreibung von seinem Martyrium, und in 26
Notizen erläutert er einzelne Orte, Personen und Ereignisse, die
in der Beschreibung vorkommen. Die Nachfolger von Quirinus
mussten sich maximal bemühen, um die Rechtgläubigkeit gegen den
aufkommenden Arianismus zu verteidigen, so werden auch viele
Seiten dessen Verbreitung und Bekämpfung gewidmet. Obwohl ihm
die Namen anderer Bischöfe unbekannt sind, behauptet Farlatus,
dass das Bistum Sisak im 7. Jh., sogar im 9. Jh. exisiterte. Als
die Ungarn Sisak zerstört haben, sollte es erlöscht sein. Das
Bistum wurde dann im Zagreber Bistum im 11. Jh. ins Leben
gerufen.
Die kroatische Übersetzung aus dem Lateinischen, bei
der man alle Eigentümlichkeiten des lateinischen Originals zu
erhalten versuchte, wurde von Branka Molnar angefertigt. Stjepan
Razum kollationierte die Übersetzung mit dem Original und
erläuterte sie in 75 Anmerkungen. Übersetzung
Danijela Marjanić
(Objavljeno u godišnjaku
„Tkalčić“, 7./2003., br. 7) |